Jedna noć koja i dalje mijenja svijet: Oktobarska revolucija, njena važnost 100 godina kasnije i pitanje koje se i dalje nameće - kako okončati kapitalističku eksploataciju?
FOTO: Javna domenaOktobarska revolucija. Od same spomeni iste neke će uhvatiti nervoza, drugima će se pak ozariti se lice kao da su sami u njoj sudjelovali, treći će relativizirati njen uspjeh, četvrti će biti vođeni nagonom da se obračunaju sa svakim tko je spominje, peti će o njoj znati samo najosnovnije. No, svi redom imaju neke osjećaje kada se spomene Oktobar 1917., što nije mala stvar za jedan događaj koji se dogodio prije točno sto godina.
Oko 2 sata u noći 26. oktobra (odnosno oko 2 sata u noći 8. novembra prema gregorijanskom kalendaru, otprilike kada je i ovaj tekst pisan) boljševičke snage ušle su u Zimsku palaču. Neko kraće vrijeme potrajalo je puškaranje, no uskoro se kabinet tadašnje privremene Vlade predao.
Dakako, Sovjeti su kasnijih godina, prigodno, cijelu situaciju te noći dodatno dramatizirali na način da ona izgleda što je "povjesnije" moguće. Sovjetski povjesničari i dužnosnici nastojali su od Oktobarske revolucije stvoriti herojski mit, od oružane pobune koju je slavno najavila krstarica Aurora ispaljujući prazan hitac točno u 21:45 prethodne noći, 25. oktobra, pa sve do velikog klimaksa, upada u Zimsku palaču.
Danas se povjesničari slažu da je slavna noć ipak bila donekle manje dramatična no što su je zabilježili u to vrijeme. Primjerice, otpor u Zimskoj palači bio je manji no što se pisalo u narednim godinama (i snimalo u kultnim filmovima kao što je "Oktobar: Deset dana koji su potresli svijet" Sergeja Eisensteina).
Revolucija - koju se također naziva i Boljševička revolucija ili pak Ruska revolucija - ipak je ostala zapamćena primarno onako kako je kasnije pripovijedana, kao jedan herojski mit drugačiji od svih prethodnih mitova.
No, kada govorimo o Oktobarskoj revoluciji ne govorimo samo o njenom ideološkom značaju, koji je ogroman, već i o trenutku formiranja jedne nove države. SSSR je izgrađen na temeljima Oktobarske revolucije u istoj mjeri koliko su i brojne druge zemlje izgrađene na svojim mitovima, a državotvornih mitova imamo u izobilju - daleko većih i fiktivnijih mitova no što su bili događaji jedne noći u oktobru.
Oktobarsku revoluciju stoga danas možemo promatrati na razne načine - gore spomenuti naglasak na realizam kontra pletenja mita je jedan od. S druge strane Oktobarska revolucija definitivno nije mit kada je promatramo kao veliku prekretnicu u ljudskoj povijesti.
Ako je Oktobarska revolucija bila potres onda se podrhtavanja tog potresa osjećaju još i dan danas, 100 godina kasnije.
Ako događaje gledamo samo u okviru Rusije, onda je to jedna od revolucija, no, kao što i znamo, najveća važnost Oktobarske revolucije njen je internacionalistički efekt, implementacija marksističke ideje oslobađanja proletarijata, potlačene masovne klase - bilo da je riječ o "ispravnoj" ili "neispravnoj" implementaciji.
Ipak, bila je to prva implementacija tog tipa - prva socijalistička revolucija koja je stvorila prvu socijalističku zemlju na svijetu na temelju ideja Karla Marxa.
Što bi Karl Marx rekao na Oktobarsku revoluciju da je nekim slučajem tada još bio živ? Bio bi bez sumnje oduševljen i njegove inicijalne pohvale stigle bi uskoro. Vladimir Lenjin uspio je, prvi, uspješno osnovati i voditi državu koja se nazivala "socijalističkom". Bio je to uspjeh koji će odrediti svu daljnju povijest.
Bila su to vrlo zanimljiva vremena - ljevičari diljem svijeta, kojima je ideja socijalističkog ustroja bila do tada tek teorija, odjednom su saznali da je najveća država svijeta, Rusija, upravo postala prva socijalistička država. Kojeg li uzbuđenja za sve protivnike imperijalističkog kapitalizma koji je tada dominirao svijetom!
No, Marx, koji je zapravo bio daleko manje ideolog nego ga danas opisuju (naročito u njegovim kasnijim pisanjima), vjerojatno ne bi predugo bio entuzijastičan. Naročito da je nakon krvavog građanskog rata svjedočio Staljinovim čistkama koje su kulminirale 30-ih godina.
Ono što je za Staljina bio "komunizam" za Marxa, čovjeka koji je definirao termin kakvog ga danas znamo (i često krivo interpretiramo), je nešto sasvim drugo. Možda zbog pretjeranog korištenja same riječi čak i zaboravljamo njeno izvorno značenje - komunizam odnosi se na komunalno, zajedničko, upravljanje zajednice. Drugim riječima govorimo o sistemu i ideji u kojoj sva imovina prelazi iz ruku države u ruke zajednice, do te mjere da država u konačnici više nije ni potrebna, ona prestaje postojati (primjerice, primarna razlika između komunista i anarhista je u metodi dolaska do tog konačnog stanja - komunisti zagovaraju ideju u kojoj će država kroz jedan period, koji se naziva socijalistički period, jednostavno nestati, dok anarhisti smatraju kako je to naivno te stoga zagovaraju "ubrzani put", odnosno direktno rušenje države).
Da je Marx bio živ, vjerojatno bi se preselio u SSSR da što direktnije promatra ovaj proces i bio bi vrlo razočaran kada bi uvidio da sovjetske vlasti počinju produljivati "revolucionarni period" na način da država očito ne ide nikuda. Zbog kritika koje bi tada uputio vjerojatno bi za vrijeme Staljina završio u gulagu, kao što su i brojni njegovi sljedbenici završili.
U vrijeme Oktobarske revolucije mnogi ljevičari bili su poprilično iznenađeni. Naime, sam Marx je predvidio da će se revolucija svakako dogoditi, ali definitivno ne u Rusiji, već u nekoj od zemalja gdje je kapitalizam najviše uznapredovao (Britaniji, Francuskoj ili Njemačkoj). U konačnici se to nije dogodilo - revolucija se dogodila u Rusiji koja u to vrijeme nije ni prošla tzv. buržujsku revoluciju niti je posredno tome prošla kroz industrijalizaciju.
Ime Karla Marxa utkano je u nastanak SSSR-a gdje god je bilo mjesta, no činjenica je da Marxove ideje nisu bile implementirane. Štoviše, otac revolucije i prvi lider SSSR-a, Vladimir Lenjin, poprilično je izokrenuo marksistički koncept o nestanku države. Dakako, nije išao tako daleko da poruči kako je Marx bio u krivu, no njegovu ideju nestanka države stavio je negdje u vrlo daleku budućnost. Za Lenjina je država bila ključni, i gotovo permanentni, dio socijalizma.
Zašto? Marx je tvrdio, i točno je tvrdio, kako je država struktura u kojoj - i zbog koje - klasni sustav uopće postoji. Zašto zadržati onda državu? Teorija je mnogo, no možda ne bismo trebali tražiti puno dalje od one koja zvuči vrlo logično - ako država prestane postojati ili ako njen utjecaj i značaj počne naglo slabiti, odmah će slabiti i utjecaj vladajuće komunističke partije, a vlast, bez obzira o modelu, itekako kvari.
Slične slučajeve vidjeli smo i kasnije u doslovno svim narednim socijalističkim revolucijama i prevratima - svugdje su se kleli u Marxa, ali nitko nije posegnuo za njegovom centralnom idejom uklanjanja države. Svi su imali izgovor da je "prerano". Kada je onda vrijeme? Izgleda nikad.
Vjerojatno ste upoznati s knjigom "Životinjska farma" Georgea Orwella, u kojoj on na jedan simboličan način priča priču upravo o Oktobarskoj revoluciji i SSSR-u nakon nje. Priča je poprilično točna - nove klase stvaraju se u post-revolucionarnom periodu i sistem u konačnici ide prema propasti.
Dakako, to ne znači da bi socijalističke revolucije 20. stoljeća trebali tek tako odbaciti. Isto kao što ni SSSR nikako ne bi smo trebali promatrati samo kroz prizmu Staljinovih čistki. Socijalistički ustroji bili su po mnogočemu pozitivni i radnička klasa bila je znatno zaštićenija od eksploatacije kakvoj je izložena danas.
Najgore što bi pak mogli učiniti je potpuno odbacivanje socijalističke i marksističke ideje. U svijetu gdje vlada kapitalizam - naročito neoliberalni kapitalizam (vidi: Ključno razumijevanje ekonomije koja nas okružuje: Koja je razlika između kapitalizma i neoliberalizma?) - odbacivanje njegovog jedinog "protuotrova" bila bi kapitulacija na razini čovječanstva.
I time se još jednom vraćamo u hladnu noć u Petrogradu prije točno 100 godina. Možemo, i trebamo, cijeli događaj promatrati kao dio stvarnosti, a ne kao mit, ali je neosporno da je Oktobarska revolucija, njena suštinska ideja, i dalje ogromna inspiracija. Današnja Rusija je kapitalistička zemlja koja se svakim danom sve više okreće konzervativnim vrednotama, nacionalizmu i religiji, i kao takva svakim danom sve više postaje zemlja klasnih razlika. Ipak, nije tako lako "odbaciti" Oktobar u Rusiji, ali taj proces svakako se postepeno provodi.
Lider današnje ruske Komunističke partije (koja je daleko utjecajnija no što joj se daje pozornost), Genadij Žuganov, rekao je kako mu je predsjednik Putin osobno obećao kako za njegovog bivanja na vlasti mauzolej Lenjinu u centru Moskve, i njegovo balzamirano tijelo koje se tamo i dalje nalazi, neće biti uklonjeno. Vidjet ćemo hoće li se Putin držati tog obećanja, no što je uopće ispravni postupak?
Mnogi će reći kako tijelo Lenjina treba što prije ukloniti od tamo, da je riječ o reliktu prošlosti, i to o bizarnom reliktu. No, svijet je prepun bizarnih relikta. Očuvano tijelo lidera Oktobarske revolucije svakako danas ne predstavlja dobar estetski izbor, ali predstavlja jednu simboliku i tu simboliku vjerojatno ne bi trebalo dirati. Isto kao što i Oktobarska revolucija danas predstavlja jednu simboliku. Odlaskom Lenjina s Crvenog trga otići će, na neki način, i ideja da je klasni poredak anti-ljudski poredak. Važni su to podsjetnici.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
