Puls rata u Ukrajini teško je opipati jer relevantni akteri se nadaju uloviti za ruku. Istina je svakako prva žrtva rata, ali zato pokušaji zavaravanja, iznošenje lažnih pozicija i generalno skrivanje namjere postaju sastavni dio sukoba. Ukrajina po tom pitanju ne samo da nije iznimka već se to manifestira do maksimuma. Sam početak rata to nam je i nagovijestio, ona duga ruska propagandna kampanja da "nipošto neće napasti bratsku Ukrajinu", one tvrdnje Zelenskog da mu je samo mir na pameti dok gomila trupe u Donbasu i mašta o trijumfalnoj pobjedi... Ali to je rat i nemamo se što čuditi. Svakom ratu prethodi vrijeme koje ga je moglo spriječiti, pa i ovome. To je pak sada iza nas, a ispred nas? Puno pitanja koja se razvrstavaju prema prioritetima i na prvo mjesto izbija jedno - je li Ukrajina samo početak?
Je li rat u Ukrajini veliki rat koji će postati ogroman rat? Jesu li tužne scene srušenih gradova po Ukrajini nešto što će nam se u vrlo bliskoj budućnosti činiti kao nešto "ograničeno" i daleko? U ovo vrijeme dok se možemo samo nadati najboljem (i pripremati na najgore) teško je ne primjetiti do koje mjere se izbijanje Trećeg svjestkog rata tretira pomalo kao medijski šund. Do nedavno, prije ove eskalacije, sama pomisao bila je popraćena s nekakvom dozom razumne empatije prema ljudskom postojanju, ali sada se takva mogućnost počinje tretirati kao nešto što je, eto, "iza ugla".
Koji to točno ugao se drži na oku, teško je reći, ali isti nije baš materijaliziran u stvarnom fizičkom svijetu. Kako to da nitko nije spominjao globalni rat kada je recimo SAD pokrenuo invaziju na Irak? Po čemu je ovo drugačije osim što su se uloge promijenile? Obje agresije zaslužuju maksimalnu osudu, a tko se mora tiješiti iluzijama o "dobrim i lošim" (ili lošim i lošijim), može, ali na kraju priče iluzije ne opstaju.
Ovaj rat se pak tretira kao potez luđaka kojem se kroz dvije godine izolacije pomračio um dok će se za američke agresije i dan danas, nakon svega što se zna, pronaći nekakvi "argumenti" na liniji "prijetnje nacionalnoj sigurnosti" itd. Ali to je sve i više nego očekivano. Ovaj rat je dočekan s potpunom propagandnom spremnošću koja je uvježbavana godinama. Isto tako se moglo i očekivati da propaganda neće imati kočnice pa sad svjedočimo rusofobiji koja se ne može opravdati bez obzira što rusko vodstvo činilo.
Rusi, diljem Europe i svijeta izloženi su svakim novim danom sve većem i agresivnijem šikaniranju i sramotno je da dežurni čuvari ljudskih prava nisu u stanju glasnije progovoriti o tome. Zbog straha? Možda. U tom nastojanju da spase sebe nekome će priuštiti pakao. Došlo je do toga da američka neprofitna organizacija za svemirsko istraživanje, Space Foundation, uklanja ime Jurija Gagarina, prvog čovjeka u svemiru. Sve su to potezi podilaženja masovnoj histeriji, ali oni koji ih povlače moraju znati da nisu bezazleni. Ne mora se to reći javno, ali već sada biti Rus za mnoge znači biti zločinac i to označava kraj jedne lažne moralno superiorne pozicije Zapada.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
