Američki predsjednik Donald Trump razmišlja o mijenjanu svog ministra vanjskih poslova državnog tajnika Rexa Tillersona. Oni koji prate Tillersona nisu time iznenađeni, jer ga je Trump ponižavao u svim područjima svijeta. Bijela kuća stoga daje znakove kako će se Tillerson maknuti s čelnog mjesta jednog od najvažnijih američkih ministarstava, iako se to neće dogoditi odmah. Tako je State Department najavio Tillersonov posjet Europi idućeg tjedna, ali američki diplomati ukazuju da pod trenutačnim okolnostima, nastavak Tillersonove diplomacije nema smisla. Najgore je pitanje predstavlja li Tillerson doista mišljenje američke izvršne vlasti, s obzirom da se na toliko mnogo slučajeva razlikuje njegov stav od stava Bijele kuće i Pentagona. Dobar odnos državnog tajnika i predsjednika je, međutim, ključno za dobru diplomatsku aktivnost.
Posebno se to vidi u odnosu američke diplomacije u kritičnim pitanjima. Trump želi silom zaustaviti sjevernokorejski nuklearni program, ojačati stav protiv Irana i ponovno pokrenuti američke ratne napore u Afganistanu, iako mu je Tillerson savjetovao na svakom od tih koraka suprotan pravac diplomatske akcije. Sada se umjesto Tillersona spominje nominacija ravnatelja CIA-e Mikea Pompea, a na njegovo mjesto glavnog vanjskog špijuna bi došao republikanac iz Arkansasa senator Tom Cotton. Pompeo i Cotton su poznati kao znatni tvrdolinijaši protiv Irana, koji zagovaraju povlačenje Sjedinjenih Država iz nuklearnog sporazuma i bombardiranje nuklearnih postrojenja u Iranu. Pompeo je prethodno bio članom Odbora za informiranje Zastupničkog doma, gdje je redovito zagovarao aktivnosti protiv rastućeg utjecaja Irana u regiji Bliskog istoka. Njegovi bivši kolege su podijeljeni u navodnom odabiru. Demokrati i Republikanci koji podržavaju nuklearni sporazum prvo žele saslušati Pompea, prije nego dignu ruku za ili protiv njega kao ministra vanjskih poslova.
Kada ga je Trump izabrao na čelo CIA-e u studenom 2016. godine, Pompeo je na svom Twitteru objavio radost što će pomoći u razbijanju 'katastrofalnog dogovora s najvećim sponzorom terorizma na svijetu'. Ne radi se o Saudijskoj Arabiji, stvarnom najvećem sponzoru terorista, već je Pompeo mislio na Iran. Demokrati izražavaju zabrinutost danas kao što su bili zatečeni tim riječima prošle godine. Pompeo je dobio njihovu potporu tek kada se zavjetovao da će 'objektivno nadgledati' nuklearni dogovor. Na kraju je dobio posao sa 66 glasova za i 32 protiv; 15 Demokrata glasovalo je za njega, a Republikanski senator iz Kentuckyja Rand Paul pridružio se 31 Demokratu koji su bili protiv njegovog izbora.
Međutim, njegovi tvrdolinijaški i jastrebovski pogledi mogu mu zakočiti putanju prema poslu šefa diplomacije. Još dok je bio zastupnik 2014. godine, Pompeo je zagovarao korištenje vojne sile protiv Irana u nastojanju zaustavljanja iranskog nuklearnog programa. Kao direktor CIA-e, Pompeo je usporedio Iran s Daešom i to u svom govoru na Sveučilištu u Teksasu u listopadu. Tada je rekao da je Daeš tek odraz kalifata, dok je Iran moćna nacionalna država koja je i dalje najveći sponzor terorizma na svijetu; Islamska Republika Iran je, prema njegovim riječima, oblik kakav je kalifat trebao postati, pod upravom ajatolaha i njihove pretorijanske garde Islamske revolucionarne garde. U tom istom govoru, Pompeo je nazvao Iran zloglasnim carstvom koje širi svoju moć i utjecaj diljem Bliskog istoka.
Potom je CIA deklasificirala dokumente o al-Kaidinim operativcima koji su prethodno živjeli u Iranu te je taj materijal predan tvrdolinijaškoj Zakladi za obranu demokracije. Time Pompeo ne samo da gazi transparentnost agencije, već politizira obavještajan rad Sjedinjenih Država. Pažljivim hodogramom Pompejevih akcija može se zaključiti kako on želi stvoriti umjetnu poveznicu al-Kaide i Iran i time umanjiti značaj i legitimnost iranskog nuklearnog dogovora. Planski je govor u Teksasu održan istog dana kada je Trump odbio potvrditi da se iranski nuklearni dogovor drži kongresnih zahtjeva i predsjednikovog poziva zakonodavcima da unilateralno promijene uvjete dogovora koje Bijela kuća smatra problematičnima. Tillerson je, zajedno s ministrom obrane Jamesom Mattisom i savjetnikom za nacionalnu sigurnost H.R. McMasterom, pozivao Trumpa da se drži svih dijelova dogovora.
Ukoliko Pompeo postane šefom diplomacije, njegov istomišljenik Cotton će zasjesti na stolicu ravnatelja CIA-e. Cottom je neprestano protivan nuklearnom dogovoru, pa ga je Trump poslao u suradnju s ravnateljem Odbora za vanjske odnose Senata, Republikancem iz Tennesseeja Bobom Corkerom. Njih dvojica bi trebali osmisliti amandmane na zakone koji reguliraju američko micanje sankcija Iranu pod uvjetima nuklearnog dogovora.
Pompeo će imati ponajviše problema s europskim državama. Sve one, uključujući anglosaksonskog prijatelja Veliku Britaniju, odbacili su Trumpove stavove prema nuklearnom dogovoru s Iranom. Nakon Trumpova nastupa 13. listopada, europske sile su izdale zajedničku izjavu kojom britanski, francuski i njemački čelnici izražavaju potporu nuklearnom dogovoru i zabrinutost zbog nove američke strategije prema Iranu. Krajem listopada je britanski ministar vanjskih poslova Boris Johnson u Chatham Houseu hvalio doprinose sveobuhvatnog dogovora s Iranom, te predložio daljnje bliže odnose s Teheranom te upozorio protiv oštrih riječi kontra iranske vlade i stanovništva, što je sve izravni protuudarac Trumpovoj oholosti. S obzirom da je London iznimno blizak američkoj politici i ovisi o dobrim trgovačkim odnosima, jasan stav oko Irana je izravna i teška poruka Washingtonu. Britanska potpora nuklearnom dogovoru je i te kako opravdana, jer IAEA opetovano i dokazano govori kako se Teheran u potpunosti pridržava načela i točaka tog dogovora.
S obzirom da ne mogu kritizirati Iran zbog kršenja dogovora, američki tvrdolinijaši kao opsjednuti ukazuju na iranske regionalne ambicije kao glavne razloge svoje odluke unilateralnog poništavanja ugovora. Sve je to teška retorika koja s jedne strane govori o teškoj frustriranosti američkih ultrakonzervativaca, a s druge strane neshvaćanja ili doslovnog laganja o prirodi dogovora s Iranom. Sveobuhvatni nuklearni sporazum je u potpunosti nerelevantan za bilo koja pitanja izvan nuklearnog programa. Britanci se, kao i Amerikanci, ne slažu s iranskom politikom, no nuklearni dogovor smatraju prilikom za izglađivanje razlika s Teheranom.
Tillerson se većinom slaže s Britancima. U svom poslu je krenuo neobično neovisno o Bijeloj kući, a nije porekao ni navodne izjave u kojima je nazvao Trumpa 'kretenom'. Istovremeno je Tillerson velika prijetnja američkom tvrdokornom diplomatskom koru koji se boji njegovog distanciranja od medija, neagresivnog promicanja diplomacije, smanjivanja broja zaposlenika i restrukturiranja State Departmenta. Osim što se suočio s Trumpom u nizu vanjskopolitičkih pitanja, Tillerson je zavađen i s Trumpovim zetom Jaredom Kushnerom. Bivši šef Exxona je tako stekao niz neprijatelja na najvišim pozicijama, a njegova umjerenost mu je možda najveća prepreka ostanku na Foggy Bottomu. No, kada dođu jastrebovi na njegovo mjesto, vidjet će se sva opasnost ove republikanske postave.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
