Japan stvara osnovu za veliki preokret u svojim vojnim sposobnostima. Tri neimenovana vladina izvora potvrdila su nekim svjetskim medijima 26. prosinca da Tokio promišlja proširiti svoj najveći ratni nosač helikoptera Izumo kako bi mogao nositi ujedno borbene zrakoplove F-35B američke proizvodnje. Time bi Japan dobio prvi nosač zrakoplova od Drugog svjetskog rata. Ta najava dolazi tjedan dana nakon što su japanski dužnosnici potvrdili kako Tokio također planira popuniti svoju zrakoplovnu flotu F-35A aviona s dugometnim projektilima koji su sposobni pogoditi metu daleku 900 kilometara – npr. postrojenje za ispaljivanje balističkih projektila u Sjevernoj Koreji – što je prva takva japanska kupovina ofenzivnog naoružanja u više od pola stoljeća. A 21. prosinca je japanska vlada dozvolila još jedan rekordan obrambeni proračun od oko 46 milijardi dolara, što je 1,3 posto više od proračuna za 2017. godinu.
Svakako je jasno kako je Japan pacifistička zemlja samo u svojem ustavu. Naime, ustavni članak 9 zabranjuje korištenje vojnih snaga za ofenzivne svrhe. Svako oružje koje vojska nabavi ili razvije mora biti isključivo obrambene naravi. No, ustavne odredbe nisu odvratile Japance od razvoja svojih vojnih sposobnosti. Vlada je još 2014. godine prihvatila reinterpretaciju članka 9 kako bi vojnim snagama dala pravo vježbanja kolektivne samoobrane, čime je dozvolila japanskim snagama pružanje pomoći saveznicima tijekom napada ili vojnih operacija koje se smatraju potrebnima za japansku sigurnost. Dva sigurnosna zakona implementirana su 2016. godine, čime se formalizira ta reinterpretacija i širi se obujam oblika operacija koje japanska vojska može poduprijeti.
Ipak, zakon je spriječio vladu od potrage za ofenzivnim naoružanjem kao što su dalekometni bombarderi ili projektili. Ako se članak 9 ne promijeni, on će i dalje stvarati probleme u pokušaju moderniziranja japanske vojske te će biti predmetom pravnih i političkih rasprava u Japanu. Stoga je japanski premijer Shinzo Abe najavio amandman na ustav kao središnji dio svog plana za 2018. godinu. Njegova Liberalna demokratska stranka s lakoćom je dobila izbore u listopadu, ima veliku većinu u oba doma japanskog parlamenta, ostat će voljen u narodu ako implementira te amandmane, pa čak i ako parlament ostane podijeljen u mišljenju oko dosega ustavnih promjena. No, amandmani će biti manji dio borbe za tu promjenu. Svaki amandman kojega japanski Diet prihvati, mora se dati narodu na glasovanje, na referendumu koji se očekuje u ovoj godini. Ispitivanja javnog mnijenja tijekom proteklih nekoliko godina pokazuju kako su ustavne promjene ostavile japansko otočje podijeljeno. Zapravo, u prosincu je jedno istraživanje pokazalo da se skoro 70 posto ispitanika opire promjenama članka 9. Istovremeno je jedno drugo istraživanje ukazalo kako podjednakih 70 posto građana želi da Tokio kupi dugometne projektile.
Abe nije siguran u te pokazatelje narodnog mišljenja. Dijele li japanski građani osjećaj sigurnosne ugroze ljudi ili se obrambeni napori stavljaju sa strane? Kriza na Korejskom poluotoku još nije postala kritičnom, ali Kina postaje sve agresivnija na svojim morskim granicama u Istočnom i Južnom kineskom moru, dva pomorska područja ključna za japansko gospodarstvo. Ukoliko se tome pridoda i smanjeni interes Sjedinjenih Država, Tokio smatra kako je jačanje japanske vojske previše važno da bi se žrtvovalo mišljenju japanske javnosti. Istovremeno, Abe zna koliko je javno mišljenje važno u njegovoj zemlji. Kada su iscurile vijesti o proširenju nosača helikoptera, japanska se vlada našla u nezgodnoj situaciji u kojima su morali izmisliti priču koja ima u sebi obrambeni karakter. Službeno se radi o scenariju u kojima su piste japanskih zračnih luka uništene pogotkom projektila i o scenariju gdje Kina ostavlja zračne snage na japanskim jugozapadnim otocima i priprema napad. Uostalom, nosač zrakoplova nije ista stvar kao što je golemi razarač kojemu je jedina svrha održavati uspješne vojne misije daleko od svojih granica, čak i ako je udaljeni korak prema tome. A s obzirom da japanski balistički projektili mogu pogoditi sjevernokorejske lansirne točke čini te rakete obrambenima.
Geopolitički, Japan nema drugog izbora osim pripremanja za dan kada će morati preuzeti više odgovornosti za osiguravanje svojih interesa, prije svega jer zemlja mora uvoziti gotovo svu naftu i sirovine za uspješno funkcioniranje gospodarstva i vojske. Kao otočna država, sav taj uvoz dolazi pomorskim putevima, uključujući onima u kojima protivničke sile poput Kine pokušavaju blokirati prolaz. Američka pomorska dominacija u Zapadnom Pacifiku daje veliku slobodu kretanja Japancima u Istočnom i Južnom kineskom moru, ali to ne znači da bi Japan mogao slobodno ostati ovisan o Sjedinjenim Državama, barem ne u vrijeme kada važni američki saveznici poput Južne Koreje i Filipina zamišljaju svijet u kojemu američka sigurnosna jamstva ne vrijede kao nekoć. Amerikanci možda neće nikuda otići u skorije vrijeme, ali je kriza oko Sjeverne Koreje pokazala ograničenja američke moći na Dalekom istoku. A Tokio, Manila i Seul žele da Amerikanci riješe stvari s Pjongjangom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
