Strateški savez Ruske Federacije i Bolivarske Republike Venezuele nastavlja se i dalje razvijati u promjenjivima geopolitičkim odnosima koji su obilježeni napetostima između Rusije i NATO-a, krizama na Dalekom istoku te ratovima u Donbasu i Siriji. Usprkos nestašicama proizvoda široke potrošnje i nemirima između vladajućih socijalističkih vlasti i desničarske oporbe koji prijete čak građanskim ratom (iako je situacija u zadnje vrijeme nešto stabilnija), Moskva i dalje pruža potporu administraciji Nicolasa Maduro.
Odnosi Venezuele i Rusije bili su najvidljivije i najbombastičnije razvijani posljednja skoro dva desetljeća otkada je 1999. u venezuelansku predsjedničku palaču Miraflores sjeo legendarni ljevičarski predsjednik Hugo Chavez. Chavez je bio glavni zagovornik ruskog proboja na Zapad. Venezuela je ruske kreatore politike zainteresirala zbog nafte ali i izvoza oružja, a Rusija Venezuelance zbog traženja alternativa "Ujaku Samu".
U jesen 2008. Rusi su poslali bombardere Tu-160 da izvode trening letove, a kasnije su mornarice obiju država održale zajedničke vojne vježbe u Karipskom moru. To su bile prve ruske vojne vježbe u Zapadnoj hemisferi nakon pada SSSR-a. Na rusko zadovoljstvo Chavez je 2009. objavio da će Venezuela priznati neovisnu Abhaziju i Južnu Osetiju i uspostaviti diplomatske odnose. Odnosi Vladimira Putina i Chaveza bili su posebno srdačni i bliski. Odnosi Madura i Putina nisu tako bliski, ali su i dalje saveznički.
Dvojica vođa održali su brojne telefonske razgovore koji su značajni jer su vodili do zajedničkih projekata. U svibnju je telefonski dogovoreno da će Rusija opskrbiti Venezuelu sa 600 000 tona pšenice (60 000 tona mjesečno). Uvoz pšenice će biti razmjena za uspostavu pet novih tvrtki u Venezueli za proizvodnju industrijskih vozila. Npr. u srpnju ove godine Putin je pohvalio Venezuelu kao drugog najvećeg ruskog trgovinskog partnera u Latinskoj Americi. Iako Rusija zaostaje u trgovinskoj suradnji u usporedbi s Kinom, Moskva i Caracas potpisali su ukupno 240 sporazuma u trgovini, obrazovanju, naoružanju i vojnoj opremi, ekologiji, itd. Trgovinska razmjena dvije zemlje 2015. iznosila je 338.9 milijuna $.
Osim toga, do 2025. karipska država mogla bi postati najveće tržište za rusku vojnu industriju. Procjenjuje se da je do sada Caracas kupio oružja u vrijednosti više od 4 milijarde $. Venezuelanci su kupili različita ruska oružja od ratnih zrakoplova, tenkova, oklopnih vozila do pušaka: kalašnjikova i dragunova. Zbog ekonomske krize Venezuelanci ne mogu trenutno kupovati ogromne količine ruske vojne opreme, ali i kupnja se i dalje nastavlja zajedno s nabavkama iz Kine. U svibnju 2017. izviješteno je da je Caracas nabavio 5000 komada lakog protuzračnog sustava MANPADs.
Česti su i diplomatski susreti visokih predstavnika dvije zemlje. Npr. u veljači je venezuelanska MVP Delcy Rodriguez bila u Moskvi gdje se susrela sa svojim ruskim kolegom Sergejom Lavrovom. U travnju u Moskvi susreli su se ministar obrane Padrino Lopez s ruskim kolegom Sergejem Šojguom. Vrijedno je spomenuti da se Venezuela za vrijeme svojeg dvogodišnjeg mandata u Vijeću sigurnosti UN-a (2015.-16.) držala politike Rusije i Kine pa je npr. u prosincu 2016. glasovala protiv rezolucije o prekidu vatre u Aleppu.
U jednom članku u ruskom vojnom časopisu u srpnju ove godine, preporučeno je da u slučaju izbijanja venezuelanskog građanskog rata ruska vlada pruži vojno-obavještajnu pomoć bolivarskoj vladi, uspostavi savez s ALBA-om (Bolivarski savez za narode naše Amerike), asistira ljevičarskim oružanim snagama kao što su colectivosi kako bi se održala chavistička vlada. U kolovozu Maduro je usred narušenih odnosa sa SAD-om istaknuo da je zahvaljujući ruskom oružju Venezuela stvorila vojnu utvrdu koja bi porazila svakog potencijalnog napadača.
Početkom listopada u Moskvi su se susreli predsjednici Maduro i Putin. Venezuelanski predsjednik bio je u gradu povodom Ruskog energetskog tjedna. Maduro je spomenuo mogućnost reprogramiranja dugova Rusiji koje njegova zemlja teško otplaćuje te je zahvalio Putinu zbog političke i diplomatske ruske pomoći. "Vidimo da Venezuela proživljava ne laka vremena. Impresija je da ste unatoč tome uspjeli uspostaviti neku vrstu kontakta s političkim snagama koje vam se suprotstavljaju", kazao je Putin. Posjet Moskvi bio je dio šire Madurove vanjskopolitičke turneje u kojoj je posjetio osim Rusije i Alžir, Bjelorusiju i Tursku. Maduro je turneju označio totalnim uspjehom s financijskog, energetskog, industrijskog i poljoprivrednog gledišta. Svakako turneja označava predanost Venezuele izgradnji multipolarnosti.
Krajem listopada rusko MVP izdalo je priopćenje u kojem je osudilo sankcije SAD-a i dalo podršku Venezueli da sama rješava svoje domaće političke probleme. Rusi su osudili nasilne prosvjede oporbe i pohvalili regionalne izbore od 15. listopada na kojem je ljevičarska koalicija na čelu s vladajućom Socijalističkom partijom (PSUV) osvojila 17 od 23 regije.
Venezuela je sve ovisnija o Rusiji otkad su je zahvatili veliki ekonomski problemi koji su eskalirali naglim padom cijena nafte u ljeto 2014. Politička nestabilnost odbila je strane ulagače od Venezuele jer oni smatraju da su ulaganja prerizična. Venezuela sada treba svoju podršku i asistenciju koju može dobiti od Rusije jednako kao i od Kine i bilo koje druge velike sile kako bi stabilizirala unutarnju situaciju kod kuće. No, kako Kina postaje rezerviranija u zadnje vrijeme te se općenito Kinezi ne žele miješati u unutarnja pitanja drugih država, Rusija zato postaje sve angažiranija.
Ruska državna kompanija Rosneft u središtu je ruske vanjske politike. Kremlj kroz Rosneft nastoji izgraditi utjecaj u dijelovima svijeta gdje je Amerika posrnula ili je situacija otvorena za natjecanje. Rosneft je krenuo na politička osjetljiva tržišta Kine, Kube, Egipta, Vijetnama ali i Venezuele. Prošlog ljeta objavljeno je da je Rosneft platio ukupno 6 milijardi USD državnoj venezuelanskoj naftnoj kompaniji Petroleos de Venezuela (PDVSA). U zamjenu dogovoren je sustav otplate koji obuhvaća mješavinu novca i naftnih derivata iz Venezuele koja ima najveće naftne rezerve na svijetu. U zadnje tri godine Rosneft je pružio 10 milijardi dolara financijske pomoći Caracasu kako bi on mogao lakše plaćati svoje dugove. Rusi učinkovito preuzimaju kinesku poziciju glavnog venezuelanskog bankara. Kinezi su tijekom godina posuđivali milijarde dolara, ali u zadnje vrijeme se povlače i mjesto prepuštaju Rusima zato što ne vjeruju da je Venezuela u mogućnosti otplaćivati dugove.
2016. Rosneft je otkupio 49.9% udjela u Citgou, američkoj rafineriji pod venezuelanskim vlasništvom, kao zalog za 1.5 milijardi $ kredita istoj tvrtki. PDVSA iskoristila je novac da otplati neke dugove i nastavi proizvoditi i prerađivati naftu. Dogovor je žestoko kritiziran od strane članova američkog Kongresa koji su zaprijetili da će rusko preuzimanje Citgoa zaprijetiti američkoj sigurnosti. Citgo čini 4% američkog kapaciteta prerade nafte i posjeduje raširenu mrežu cjevovoda i plinskih postaja.
Caracas ostaje ovisan o američkom tržištu budući da samo nekoliko rafinerija izvan SAD-a može prerađivati velike količine venezuelanske nafte. Ruske investicije su rizične zato što venezuelanska naftna polja postaju zapuštena, tj. nisu revitalizirana i modernizirana već dugo. Strane naftne tvrtke se povlače nakon godina djelomičnog plaćanja za njihov rad. Nove američke sankcije samo su otežale situaciju. Venezuela je drugi najveći izvor nafte za Rosneft nakon same Rusije. Ruska kompanija dnevno preprodaje oko 225 000 barela venezuelanske nafte što je jednako količini od 13% venezuelanskog izvoza. Rosneft je angažiran i u drugim zemljama Latinske Amerike pa je odnedavno počeo opskrbljivati Kubu naftom zbog venezuelanskih problema. Ruska pomoć Venezueli ključna je za opstanak socijalističke vladavine pogotovo nakon što je Trumpova administracija nametnula sankcije Venezueli.
Rusija i Venezuela i mnoge druge države Latinske Amerike i svijeta nastoje izgrađivati multipolarni svjetski politički poredak. I Rusima i Venezuelancima cilj je postići decentralizaciju globalne političke moći. Rusija putem saveza s Venezuelom učvršćuje svoju geopolitičku moć u američkom dvorištu - Zapadnoj hemisferi, zato što "Venecija Novog svijeta" kako su je nazvali europski istraživači, zajedno s Kubom i Nikaragvom čini trokut ruskog utjecaja na karipskom području. S druge strane, Caracas u Rusiji vidi svog zaštitnika i jamca neovisnosti koji može odvratiti potencijalnu vojnu agresiju Sjedinjenih Država.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
