X
VELIKA AKCIJA: Od proljeća do proljeća - 1 godina pretplate za  75 €  50 €!
Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), ali isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja

Izravno iz Beograda: Hoće li SPC priznati nezavisnost Kosova?

PIŠE: | Foto: Priština
Objavljeno:

U glavnom gradu Srbije sve se više govorka o predstojećem koraku Srpske pravoslavne crkve (SPC) o Kosovu, odnosno o mogućnosti da crkvene institucije priznaju neovisnost Kosova od srbijanske države ako bi se zaštitili vrijedni povijesni i sakralni spomenici svetosavlja na Kosovu i jamčila sloboda vjeroispovijesti. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je još krajem srpnja ove godine pozvao na široki društveni dijalog o Kosovu (odnosno Kosmetu – Kosovu i Metohiji, kako se naziva ovo područje u srbijanskom službenog diskursu). Nekoliko dana kasnije su ovaj dijalog prihvatili Srpska akademija znanosti i umjetnosti (SANU), SPC i dio oporbe. Ovaj dijalog izazvao je mnogo bure u srpskom javnom i političkom životu.

Mnogi smatraju da time srbijanska vlada želi prenijeti dio odgovornosti na druge važne aktere srbijanske politike, a posebice na SPC koja, uz vojsku, uživa najveće povjerenje javnosti u Srbiji. Ukoliko bi SPC prihvatila neovisnost kosovske države, to bi značilo da doista ništa nije moguće u pogledu stava vlade u Beogradu oko nepriznavanja Kosova. Osim toga bi se razriješili dvanaestogodišnji pregovori Beograda i Prištine ili bi se barem pomaknulo s mrtve točke što je Srbiji iznimno potrebno zbog njezinog procesa pridruženja Europskoj uniji. I dok se javnost i dalje populistički zadovoljava proruskim i protuzapadnim stavovima, vlast u Beogradu zapravo krupnim koracima napreduje prema Bruxellesu, sa željom što bržeg savladavanja raznih poglavlja, a osobito poglavlja 35 koje je najveća prepreka pridruživanju. Radi se o poglavlju kojem je dan status posebnog značenja, a radi se o pravnom naslijeđu EU oko neke teme. Primjerice, Hrvatska je morala rješavati to poglavlje oko granice na Neumu i u pogledu prianjanja uz Protokle iz Kyota oko emisije stakleničkih plinova; Bugarska je morala zatvoriti nuklearnu elektranu Kozloduj. U slučaju Srbije se prvenstveno radi o dijalogu Beograda i Prištine koji se uz pomoć EU vode u Bruxellesu.

Samo priznavanje Kosova nije zahtjev, pogotovo stoga što pet država članica EU nije također priznalo nezavisnost Kosova, ali je problem Srbije što je još uvijek neopredijeljena kojim putem treba krenuti po pitanju odnosa s Prištinom. Treba li priznati stanje koje je činjenično ili snivati pozicije koje sada nisu realno moguće. Jedna od temeljnih poteškoća jest i što je činjenično stanje. Naime, po važećem srbijanskom ustavu, Kosovo i Metohija su dio Srbije i tu poziciju štiti Rezolucija 1244 Vijeća sigurnosti UN-a. Istovremeno, Sjedinjene Države i većina članica Europske Unije priznali su državnost Kosova još 2008. godine. Stoga normalizacija odnosa može, ali i ne mora uključivati priznanje Kosova. Ako bi došlo do priznanja, ono se ne može provesti bez promjene Ustava, a najvjerojatnije i referenduma na kojemu će građani dati svoj konačni ili savjetodavni pravorijek.

Vučić i vlada Srbije žele u svakom slučaju podijeliti odgovornost za nepopularne postupke kao što je priznavanje kosovske državnosti, te pokušavaju pronaći podršku čak i među najvećim političkim protivnicima. Naravno da je taj postupak vođen isključivo političkim interesima, u kojima bi politička elita Srbije mogla upozoriti da čak i najneupitnije institucije Srbije, kao što je SPC i SANU, nemaju druge opcije nego priznati kosovsku državu, ali da to istodobno znači da će država Srbija učiniti sve za zaštitu srpskog vjerskog, kulturnog i povijesnog značaja na Kosovu. Uz to će se otvoriti društveni dijalog o Kosovu što je već godinama blokirano u javnosti Srbije.

Pitanje je, međutim, jesu li spomenute institucije one koje doista imaju autoritet u javnosti. U neslužbenom ispitivanju akademskog sektora, autor ovoga članka spoznao je tijekom svoga boravka u Srbiji da s pozicije 'običnih' ljudi SANU doživljava velik pad u ugledu među građanima Srbije, koji ne može povratiti unatoč brojnim pokušajima. SPC je, s druge strane, ovisna prije svega o državnoj financijskoj pomoći, a unutar sebe ima problem pronalaženja zajedničkoga stava prema Kosovu. Ona najkonzervativnija struja, okupljena oko mitropolita crnogorsko-primorskoga Amfilohija (Radovića), većinom zauzima status quo poziciju, nadajući se skorašnjem ili dugoročnom rješenju kosovskoga pitanja u srpsku korist. Velik dio Svetog arhijerejskog sabora SPC-a je, međutim, svjestan kako je SPC ključni čimbenik unutarnjeg dijaloga oko Kosova jer je samo SPC izravno odgovorna za budućnost pravoslavlja na Kosovu – odnosno Kosmetu ili južnoj srpskoj pokrajini. Pri tome će se ponovno pokazati snaga autonomnosti donošenja odluka u SPC-u, osobito zbog povijesnih tradicija. SPC je početkom devedesetih zdušno podupirala srpski nacionalizam i vladavinu Slobodana Miloševića, da bi se već 1996. okrenula protiv njegove vlasti i bila ključan čimbenik u demokratizaciji Srbije. Zbog toga SPC ima velik ugled među Srbima u svim zemljama gdje Srbi žive, bili pojedinačno vjernici ili ne (autor je također imao uvid u posjećenost crkvama i uvjerio se u statistiku kako su pravoslavne crkve u Srbiji poluprazne, barem u Beogradu). Važna je nacionalna okosnica SPC-a, koja je još 1992. u svom službenom listu Pravoslavlje napomenula da srpsko bez pravoslavlja ostaje samo čistom apstrakcijom.

Iz istih je razloga velika poteškoća SPC-u da izravno prizna kosovsku državnost. Kada bi to učinila, crkva bi presjekla svoju duhovnu okosnicu i izuzela Kosovo iz svetosavlja. Sva srpska vjerska povijest i svi najvažniji manastiri su na Kosovu, pa je slijedom istovjetnosti pravoslavlja i srpstva sam srpski narod stavljen na tezulju. Svakako bi taj postupak ogorčio vjernike i stvorio golemo vjersko nepovjerenje, što bi spremno iskoristila srbijanska vlast. Naime, i po pitanju Kosova postoji tzv. asimetrična simfonija. Umjesto tradicionalne ravnoteže države i crkve u pravoslavnim zemljama, u Srbiji (kao i drugdje) prevladava klasičan bizantski oblik u kojemu država ipak preteže. Zbog toga je SPC unaprijed utvrdila svoju poziciju. Patrijarh srpski Irenej je javno objavio apel srbijanskim državnicima da ne smiju nikada dati svoju suglasnost otuđenju Kosmeta, 'jer ono što se silom uzme, to se i vrati, ono što se pokloni nekome, to je za svagda izgubljeno, a to Srbi i Srbija ne smiju dozvoliti'. SPC pokušava u djelo provesti svoju ideju 'moralnog nadzora' nad Beogradom, ukazujući na sva pitanja koja se odnose na srpstvo i pravoslavlje. U krajnjem slučaju, ni Vatikan nije priznao Kosovo kao državu, pa nije racionalno da to radi ni SPC niti država. I sam mitropolit Amfilohije je reagirao, ocijenivši priznanje Kosova najvećom i najstrašnijom izdajom Crne Gore i upozoravajući Sinod na mudro postupanje.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.

1. korak: Za nastavak čitanja odaberite pretplatu:
 
1 mjesec
14 €
Pristup kompletnom advance.hr sadržaju u trajanju od 30 dana.
Izaberi
Mjesec dana pretplate
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Mogućnost korištenja raznih načina plaćanja.
Ograničena akcija
AKCIJA! 1-godišnja pretplata!
 75 €  50 €  
(mogućnost plaćanja i na rate:
4.16 € mjesečno*)
*Iznos u slučaju plaćanja na 12 rata (opcija za sada dostupna samo preko PBZ banke).
Potvrdi
Trajanje pretplate - 12 mjeseci
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Specijalna ponuda je ograničena, iskoristite je dok traje!


 
Pristup samo ovom tekstu
5 €
Umjesto pretplate možete kupiti pristup samo ovom tekstu.
Izaberi
Uplatom ćete imati pristup ovom tekstu
Drugi tekstovi neće Vam biti dostupni (osim ako i za njih ne uplatite pristup)
Putem ovog koraka kreirat će Vam se korisničko ime tako da ako želite možete jednostavno proširiti svoj pristup uplatom jedne od regularnih pretplata.

2. korak: Odaberite način plaćanja
Pređite preko jedne od gornjih opcija i prikazat će Vam se detaljniji opis metode plaćanja.
Korištenjem sustava za online naplatu pristajem na Opće uvjete korištenja i Pravila o zaštiti privatnosti kao i na Opće uvjete o online plaćanju
Potreban je pristanak na uvjete korištenja
O sustavu pretplate:
- Klikom na odabranu opciju bit ćete prebačeni na sigurni sustav WSPay gdje možete u nekoliko trenutaka obaviti kupnju
- Možete birati između nekoliko metoda plaćanja, uključujući kartično plaćanje, kriptovalute itd.
- Kad Vam pretplata istekne bit ćete o tome obavješteni - pretplata se NE obnavlja automatski, odnosno morat ćete je sami obnoviti putem ovog sustava
- Nakon uspješne uplate dobit ćete korisničke podatke (ako ste novi korisnik).
- WSpay - Web Secure Payment Gateway advance.hr koristi WSPay za online plaćanja. WSPay je siguran sustav za online plaćanje, plaćanje u realnom vremenu, kreditnim i debitnim karticama te drugim načinima plaćanja. WSPay kupcu i trgovcu osiguravaju siguran upis i prijenos upisanih podataka o karticama što podvrđuje i PCI DSS certifikat koji WSPay ima. WSPay koristi SSL certifikat 256 bitne enkripcije te TLS 1.2 kriptografski protokol kao najviše stupnjeve zaštite kod upisa i prijenosa podataka.