Jedno od najmučnijih pitanja čovječanstva jest korištenje nuklearnog oružja i oružja za masovno uništavanje. Ova pitanja ostaju uvijek negdje u razmišljanjima političara, akademika, a osobito u filmovima i televizijskim serijama koje često opisuju postapokaliptičko doba izazvano nuklearnim ratovanjem. Mnoge države u nuklearnom naoružanju vide najbolji instrument odvraćanja i svoje zaštite, a Izrael nije izuzetak u tome. Njegova nuklearna politika je posebno zanimljiva, s obzirom da Izrael pripada skupini de facto nuklearnih zemalja, koja uključuje još i Pakistan i Indiju. Ove zemlje su izgradile svoj nuklearni arsenal izvan okvira Povelje o neproliferaciji nuklearnog naoružanja. Kako Izrael nije potpisnik ove Povelje, nema ni pravnih obveza niti Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) ne može poslati redovitu inspekciju u Izrael.
Izrael navodno dopušta dobrovoljno inspekcije IAEA u onim postrojenjima koja službeno postoje. Međutim, izraelski nuklearni program nije pod nadzorom međunarodne zajednice i nema službenog kanala dobivanja podataka o njemu. Većina dostupnih podataka temelji se na procjeni stručnjaka, ali i na ponekom curenju informacija kao što je bilo 1986. kada je tehničar u nuklearnom postrojenju Dimona Mordechai Vanunu objavio detalje i fotografije koje su potvrdile postojanje skrivenog izraelskog nuklearnog programa za razvoj oružja. Od tada, izraelske vlasti cenzuriraju svako izvješće koje govori o pitanjima sigurnosti.
Izraelski nuklearni program započeo je zapravo već osnivanjem izraelske države. Već 1949. je nastala posebna jedinica Hemed Gimmel u izraelskoj vojsci, koja je obavljala geološka istraživanja u pustinji Negev u potrazi za uranijem, koji je kasnije pronađen blizu Mrtvog mora. Razlog toga grozničavog traženja bio je strah od arapske konvencionalne vojske. Porazi Arapa su odgodili hitnost nuklearnog naoružanja. Izraelci su 1955. potpisali sporazum o suradnji u polju nuklearne energije s američkim predsjednikom Dwightom D. Eisenhowerom, ali pravu suradnju na polju nuklearnog naoružanja Tel Aviv je stvorio s Francuzima. Njihovom suradnjom stvoren je kompleks Dimona.
Sjedinjene Države su nastojale saznati kako teku izraelska istraživanja, ali nisu mogli doprijeti (barem službeno) do skrivenih odjela Dimone. Izraelski odgovor na svako pitanje o nuklearnom arsenalu je bio i još uvijek jest jasan: ako nema priznanja i dokaza o njemu, tehnički on ne postoji. Tim načinom su ostvarili tajnovitost i sumnje, pa su ujedno ostvarili velike strateške i diplomatske uspjehe. Tajnovitost programa pomaže skrivanju nuklearnih aktivnosti od javnosti i od drugih zemalja. Izrael ne izvodi otvoreno testiranja nuklearnog naoružanja niti priznaje njihovo postojanje. Istodobno, zabranjuje inspekcije svojih postrojenja, čije postojanje je dokazano satelitskim snimkama. Izrael se također koristi dezinformiranjem kako bi ostvario dovoljnu razinu odvraćanja neprijatelja. Tom tajnovitošću, Izraelci smatraju da održavaju regionalni poredak. Prema nekim izraelskim političarima, nuklearno oružje služi kao ultimativna zaštita Izraela jer svatko tko bi htio uništiti državu, bio bi i sam uništen.
U slučaju da ipak dođe do nuklearnog ratovanja, Izrael ima opasnu strategiju masovne odmazde pod nazivom Samsonova opcija. Radi se o posljednjem koraku vojske prije razaranja Izraela, ali ne onog nuklearnog već konvencionalnog. Ako bi došlo do velikog boja, u kojemu bi arapske snage napale Izrael, i ako bi vlada smatrala da je poraz neminovan, Izrael bi odgovorio masovnim napadom nuklearnim oružjem. Ime je dobio po Samsonu, biblijskom liku koji je uništio filistejski (palestinski) hram i ubio sebe i tisuće Filistejaca. Navodno je to ime, Samsonova opcija, nastalo u šezdesetima, kada su ga osmislili prvaci izraelske države David Ben-Gurion, Shimon Peres, Levi Eshkol i Moshe Dayan. Oni su zapravo i priznali postojanje nuklearnog programa, a bili su spremni koristiti ga. Prema pisanju New York Timesa, zadnjeg dana Šestodnevnog rata 1967. Izrael je planirao poslati helikopter na Sinaj gdje su izraelski vojnici trebali detonirati nuklearnu bombu na vrhu jednog nenastanjenog brda, kako bi poslali poruku neprijateljskim državama u okruženju. Do te detonacije ipak nije došlo, jer su Izraelci slavodobitno pobijedili Egipćane.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
