Jedno od najmučnijih pitanja čovječanstva jest korištenje nuklearnog oružja i oružja za masovno uništavanje. Ova pitanja ostaju uvijek negdje u razmišljanjima političara, akademika, a osobito u filmovima i televizijskim serijama koje često opisuju postapokaliptičko doba izazvano nuklearnim ratovanjem. Mnoge države u nuklearnom naoružanju vide najbolji instrument odvraćanja i svoje zaštite, a Izrael nije izuzetak u tome. Njegova nuklearna politika je posebno zanimljiva, s obzirom da Izrael pripada skupini de facto nuklearnih zemalja, koja uključuje još i Pakistan i Indiju. Ove zemlje su izgradile svoj nuklearni arsenal izvan okvira Povelje o neproliferaciji nuklearnog naoružanja. Kako Izrael nije potpisnik ove Povelje, nema ni pravnih obveza niti Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) ne može poslati redovitu inspekciju u Izrael.
Izrael navodno dopušta dobrovoljno inspekcije IAEA u onim postrojenjima koja službeno postoje. Međutim, izraelski nuklearni program nije pod nadzorom međunarodne zajednice i nema službenog kanala dobivanja podataka o njemu. Većina dostupnih podataka temelji se na procjeni stručnjaka, ali i na ponekom curenju informacija kao što je bilo 1986. kada je tehničar u nuklearnom postrojenju Dimona Mordechai Vanunu objavio detalje i fotografije koje su potvrdile postojanje skrivenog izraelskog nuklearnog programa za razvoj oružja. Od tada, izraelske vlasti cenzuriraju svako izvješće koje govori o pitanjima sigurnosti.
Izraelski nuklearni program započeo je zapravo već osnivanjem izraelske države. Već 1949. je nastala posebna jedinica Hemed Gimmel u izraelskoj vojsci, koja je obavljala geološka istraživanja u pustinji Negev u potrazi za uranijem, koji je kasnije pronađen blizu Mrtvog mora. Razlog toga grozničavog traženja bio je strah od arapske konvencionalne vojske. Porazi Arapa su odgodili hitnost nuklearnog naoružanja. Izraelci su 1955. potpisali sporazum o suradnji u polju nuklearne energije s američkim predsjednikom Dwightom D. Eisenhowerom, ali pravu suradnju na polju nuklearnog naoružanja Tel Aviv je stvorio s Francuzima. Njihovom suradnjom stvoren je kompleks Dimona.
Sjedinjene Države su nastojale saznati kako teku izraelska istraživanja, ali nisu mogli doprijeti (barem službeno) do skrivenih odjela Dimone. Izraelski odgovor na svako pitanje o nuklearnom arsenalu je bio i još uvijek jest jasan: ako nema priznanja i dokaza o njemu, tehnički on ne postoji. Tim načinom su ostvarili tajnovitost i sumnje, pa su ujedno ostvarili velike strateške i diplomatske uspjehe. Tajnovitost programa pomaže skrivanju nuklearnih aktivnosti od javnosti i od drugih zemalja. Izrael ne izvodi otvoreno testiranja nuklearnog naoružanja niti priznaje njihovo postojanje. Istodobno, zabranjuje inspekcije svojih postrojenja, čije postojanje je dokazano satelitskim snimkama. Izrael se također koristi dezinformiranjem kako bi ostvario dovoljnu razinu odvraćanja neprijatelja. Tom tajnovitošću, Izraelci smatraju da održavaju regionalni poredak. Prema nekim izraelskim političarima, nuklearno oružje služi kao ultimativna zaštita Izraela jer svatko tko bi htio uništiti državu, bio bi i sam uništen.
U slučaju da ipak dođe do nuklearnog ratovanja, Izrael ima opasnu strategiju masovne odmazde pod nazivom Samsonova opcija. Radi se o posljednjem koraku vojske prije razaranja Izraela, ali ne onog nuklearnog već konvencionalnog. Ako bi došlo do velikog boja, u kojemu bi arapske snage napale Izrael, i ako bi vlada smatrala da je poraz neminovan, Izrael bi odgovorio masovnim napadom nuklearnim oružjem. Ime je dobio po Samsonu, biblijskom liku koji je uništio filistejski (palestinski) hram i ubio sebe i tisuće Filistejaca. Navodno je to ime, Samsonova opcija, nastalo u šezdesetima, kada su ga osmislili prvaci izraelske države David Ben-Gurion, Shimon Peres, Levi Eshkol i Moshe Dayan. Oni su zapravo i priznali postojanje nuklearnog programa, a bili su spremni koristiti ga. Prema pisanju New York Timesa, zadnjeg dana Šestodnevnog rata 1967. Izrael je planirao poslati helikopter na Sinaj gdje su izraelski vojnici trebali detonirati nuklearnu bombu na vrhu jednog nenastanjenog brda, kako bi poslali poruku neprijateljskim državama u okruženju. Do te detonacije ipak nije došlo, jer su Izraelci slavodobitno pobijedili Egipćane.
U Jomkipurskom ratu 1973. arapske snage su došle do informacije da je premijerka Golda Meir dopustila pripremu 13 nuklearnih bombi i objavila nuklearnu uzbunu. Potom je izraelski veleposlanik izvijestio o tome američkog predsjednika Richarda Nixona, koji je uveo Izraelcima zabranu leta. Nixon je odustao od te zabrane, nakon što je Samsonova opcija po prvi puta bila u ozbiljnoj mogućnosti korištenja. Od 1977. kada je Menachem Begin svojom pobjedom na izborima doveo stranku Likud na vlast, Samsonova opcija je zauvijek ostala realnim promišljanjem izraelskih vlada. U premijerskom mandatu Ariela Sharona napravljeni su izvještaji koji su označavali Samsonovu opciju kao najbolju mogućnost izraelske obrane, jer bez takvog oružja Izrael bi se morao stalno suočavati s brojnim prijetnjama konvencionalnih sila. Benjamin Netanyahu je dodatno pojačao zahtjeve za nuklearnim sposobnostima nakon što je uperio prstom u Iran kao zemlju koja prijeti nuklearnim uništenjem Izraela. Iako nigdje nije potvrđeno postojanje iranskog nuklearnog oružja, lukavi 'Bibi' je tako predstavio iransku prijetnju da je razvoj Samsonove opcije gotovo postao izraelski sine qua non.
Moshe Dayan je jednom opisao da Izrael mora biti poput bijesnog psa, preopasan da bi ga itko dirao. Izrael danas ima navodno nekoliko stotina atomskih bojevih glava i raketa koje može lansirati prema svim stranama, uključujući i gotovo sve europske prijestolnice. U tom rašomonu luđaštva, Izraelci su spremni propasti, ali i povući svijet za njima. Ipak, nitko ne postavlja Izraelu sankcije niti opominje za takvo razmišljanje. Samsonova opcija dolazi u obzir nakon što se prijeđu četiri glavne točke izraelske obrane: uspješni vojni ulazak strane vojske u naseljena područja unutar izraelskih granica iz 1967.; uništenje Izraelskog ratnog zrakoplovstva; izraelski gradovi su izloženi masivnim zračnim napadima i mogućnošću kemijskih i bioloških napada; prijeti se napadom nuklearnim oružjem na izraelski teritorij. Cjelokupna doktrina je oblikovana ograničenošću izraelske strateške dubine. Maleni prostor između rijeke Jordan i Sredozemnog mora ne ostavlja mjesta za velike obrambene planove temeljene na geografskom otporu. S obzirom da svaki proboj u ova četiri spomenuta slučaja napada sa sobom nosi goleme gubitke u vojsci i stanovništvu, Izrael je razvio veliku obavještajnu službu, manevriranje i Samsonovu opciju. Izrael jednostavno ne može izgubiti niti jedan rat, pa ako dođe do evidentnog uništenja, uvijek ima sposobnost drugog koraka u kojemu će Izrael uništiti svog protivnika, iako će sam biti poražen.
UN je na Općoj skupštini 1996. donio rezoluciju kojom poziva na osnivanje zone bez nuklearnog naoružanja na Bliskom istoku. Arapske su nacije i godišnji sastanci IAEA uvijek pozivali na praćenje sigurnosnih mjera i stvaranja bliskoistočnog okruženja bez nuklearnog oružja. No, Sjedinjene Države prije svega, a potom i neke europske nacije, su licemjerno zagovarale sankcije i nemogućnost razvitka nuklearnih programa arapskim zemljama i Iranu, dok su spremno ignorirale izraelsko posjedovanje nuklearnog naoružanja. Arapska liga je nekoliko puta javno upozorila da će se povući iz Povelje o neproliferaciji nuklearnog oružja ako Izrael i dalje bude potvrđivao svoj nuklearni arsenal, ali neće otvoriti ta postrojenja za međunarodnu inspekciju. Američki presedan u tom stavu stigao je u svibnju 2009. kada su Sjedinjene Države potvrdile svoju potporu univerzalnog pridržavanja Povelje, te imenovale Izrael kao jednu od četiri zemlje svijeta koja se te Povelje ne drži. Ta je izjava doživljena kao prijetnja 40 godina starom tajnom dogovoru Sjedinjenih Država i Izraela o zaštiti izraelskog nuklearnog programa od međunarodnog nadzora. Ako bi Washington ustvrdio izraelsko posjedovanje nuklearnog oružja, tada bi morao pred očima svoje i svjetske javnosti uvesti sankcije Tel Avivu. A do toga očito neće doći, unatoč golemoj izraelskoj prijetnji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
