Njemačka i Sjedinjene Države. Službeno radi se o jednom i najsrdačnijih i najčvršćih bilateralnih saveza u nepredvidivom modernom svijetu. Međutim, kako godine prolaze sve više pukotina izlazi na vidjelo pa se pokazuje da je savez Berlina i Washingtona daleko od idealnog. Dokaza je pregršt.
U 98% njemačkih televizijskih vijesti američki predsjednik Donald Trump prikazan je negativno što znači da su njemački mediji najviše antitrumpovski nastrojeni na svijetu. Prezir prema Trumpu datira još iz vremena kampanje zbog njegovih nacionalističkih i anti-EU stavova. Prema istraživanju istraživačke agencije Pew, 2015. Nijemci su europski narod koji je imao najmanje pozitivno mišljenje o Americi, a samo je 50% ispitanika imalo pozitivan stav o predsjedniku Obami. Nijemci očito ne cijene to što ih NATO "štiti" i to što imaju pozitivnu trgovinsku bilancu s Amerikom u iznosu od 64 milijarde dolara.
To ne začuđuje kad se uzme u obzir položaj Sjedinjenih Država kao hegemona i gospodara nad Njemačkom. Posljednjih godina u Njemačkoj se događaju jako važni politički procesi koji su izravna posljedica američkih namjera za svoga "najdražega" europskoga partnera. Milijuni izbjeglica pristigli su s Bliskog istoka, američke obavještajne agencije prisluškuju njemačke građane i vladu, američke nuklearne bombe razmještene su u Njemačku, a njemački tenkovi i vojnici ponovo kao nekoć 1941. upućuju se na rusku granicu pod američkim zapovjedništvom.
Ništa od tih procesa nije dobilo potporu njemačkog naroda na izborima niti je to bilo dio unaprijed planirane političke agende Angele Merkel i njene vladajuće koalicije (barem ne javno). Iako je Savezna Republika Njemačka velika politička, ekonomska i vojna sila u Europi može se ustvrditi da unatoč tome ona nije u potpunosti suverena nacija. Može se reći da je Njemačka zapravo država okrnjene neovisnosti i suvereniteta, tj. pod tihom okupacijom SAD-a.
Američka kontrola nad Njemačkom potječe još iz 1945. tj. od trenutka poraza Trećeg Reicha. Dvije jedine supersile SAD i Sovjetski Savez odlučivali su sudbinu Europe, ali i Njemačke. Nakon Drugog svjetskog rata Njemačka je podijeljena na četiri okupacijske zone: američku, britansku, francusku i sovjetsku. Hladni rat je pretvorio Njemačku u bojište između Zapada i Istoka što je zapravo i spasilo Nijemce od crne sudbine. 1949. okupacijske zone su prerasle u uspostavu Zapadne i Istočne Njemačke.
Podjela se činila dugoročnom, međutim, Staljin je vjerovao da će podjela Njemačke vrlo negativno djelovati na njemačko-ruske odnose pa je zato zagovarao njeno ujedinjenje. U ožujku 1952. Staljin je napisao svoju slavnu notu o ujedinjenoj Njemačkoj. Nova Njemačka bi bila jedinstvena te bi imala svoj suverenitet i jedinstvenu vladu, denacifikacija bi bila gotova, strane okupacijske snage bi bile ...
U 98% njemačkih televizijskih vijesti američki predsjednik Donald Trump prikazan je negativno što znači da su njemački mediji najviše antitrumpovski nastrojeni na svijetu. Prezir prema Trumpu datira još iz vremena kampanje zbog njegovih nacionalističkih i anti-EU stavova. Prema istraživanju istraživačke agencije Pew, 2015. Nijemci su europski narod koji je imao najmanje pozitivno mišljenje o Americi, a samo je 50% ispitanika imalo pozitivan stav o predsjedniku Obami. Nijemci očito ne cijene to što ih NATO "štiti" i to što imaju pozitivnu trgovinsku bilancu s Amerikom u iznosu od 64 milijarde dolara.
To ne začuđuje kad se uzme u obzir položaj Sjedinjenih Država kao hegemona i gospodara nad Njemačkom. Posljednjih godina u Njemačkoj se događaju jako važni politički procesi koji su izravna posljedica američkih namjera za svoga "najdražega" europskoga partnera. Milijuni izbjeglica pristigli su s Bliskog istoka, američke obavještajne agencije prisluškuju njemačke građane i vladu, američke nuklearne bombe razmještene su u Njemačku, a njemački tenkovi i vojnici ponovo kao nekoć 1941. upućuju se na rusku granicu pod američkim zapovjedništvom.
Ništa od tih procesa nije dobilo potporu njemačkog naroda na izborima niti je to bilo dio unaprijed planirane političke agende Angele Merkel i njene vladajuće koalicije (barem ne javno). Iako je Savezna Republika Njemačka velika politička, ekonomska i vojna sila u Europi može se ustvrditi da unatoč tome ona nije u potpunosti suverena nacija. Može se reći da je Njemačka zapravo država okrnjene neovisnosti i suvereniteta, tj. pod tihom okupacijom SAD-a.
Američka kontrola nad Njemačkom potječe još iz 1945. tj. od trenutka poraza Trećeg Reicha. Dvije jedine supersile SAD i Sovjetski Savez odlučivali su sudbinu Europe, ali i Njemačke. Nakon Drugog svjetskog rata Njemačka je podijeljena na četiri okupacijske zone: američku, britansku, francusku i sovjetsku. Hladni rat je pretvorio Njemačku u bojište između Zapada i Istoka što je zapravo i spasilo Nijemce od crne sudbine. 1949. okupacijske zone su prerasle u uspostavu Zapadne i Istočne Njemačke.
Podjela se činila dugoročnom, međutim, Staljin je vjerovao da će podjela Njemačke vrlo negativno djelovati na njemačko-ruske odnose pa je zato zagovarao njeno ujedinjenje. U ožujku 1952. Staljin je napisao svoju slavnu notu o ujedinjenoj Njemačkoj. Nova Njemačka bi bila jedinstvena te bi imala svoj suverenitet i jedinstvenu vladu, denacifikacija bi bila gotova, strane okupacijske snage bi bile ...
