Između soje i čipova: Zašto je dogovor Trump–Xi primirje za tržišta, ali ne i za geopolitiku

Sastanak Donalda Trumpa i Xi Jinpinga u Busanu, prvi licem‑u‑lice nakon šest godina, dogodio se nakon tjedana prijetnji s obje strane – od Trumpovog mahanja carinama od 100% do kineskih najava širenja kontrola na izvoz rijetkih zemnih minerala. Ipak, iza zatvorenih vrata, u razgovoru koji je potrajao nešto više od sat i pol, dogovorena je deeskalacija: Washington za sada povlači dio carinskog udara, Peking kupuje vrijeme i signalizira stabilnost opskrbe kritičnim sirovinama.

Konkretno, najavljeno je smanjenje američkih carina na kineski uvoz za deset postotnih bodova (s prosječnih ~57% na ~47%). Istodobno, Kina se obvezala na trenutačni povratak velikih kupnji američkih poljoprivrednih proizvoda, prije svega soje, čime Trump dobiva politički važan kisik za vlastitu industrijsku i poljoprivrednu bazu. Peking, pak, odgađa širenje restrikcija na izvoz rijetkih minerala najmanje godinu dana – presudno za globalnu elektroniku, automobilski sektor i obrambenu industriju.

Postignuta je i političko‑sigurnosna razmjena: kinesko pojačavanje kontrole nad prekursorima za fentanil, a zauzvrat američko spuštanje dijela carina. Taj "quid pro quo" uklapa se u Trumpov obrazac trgovine kao poluge za unutarnjopolitičke poene – brzi, vidljivi "deal", bez ulaska u najtvrđa strukturalna pitanja. Upravo su ta pitanja – poluvodiči, AI, TikTok, Huawei – svjesno gurnuta na kasnije. Drugim riječima, taktički predah, ne strateški zaokret.

Kratkoročne posljedice ovog paketa su prilično jasne. Tržišta su odahnula, proizvođački lanci dobili su godinu dana više bez šoka u rijetkim mineralima, a američki farmeri vide otključavanje potražnje. Ujedno, sama činjenica deeskalacije smanjuje rizik od domino‑efekta carinskih osveta koji je u proteklim mjesecima prijetio globalnom rastu. No srednjoročno, ništa od ovoga ne mijenja osnovni trend parcijalnog razvezivanja dviju ekonomija u visokim tehnologijama i financijskim tokovima.

Mogu li SAD i Kina doista biti trgovinski partneri ili je ovo tek primirje? Realnije je govoriti o "hladnom miru" s transakcijskim džepovima suradnje. Obje strane imaju razloge za spuštanje tenzija sada: Washington treba antiinflacijski ventil i pobjede za industrijski Srednji zapad, Peking želi stabilizirati rast i izbjegnuti udar u kritičnim inputima. Ali logika sustava – tehnološko suparništvo, kontrola opskrbnih lanaca, sigurnosni refleksi – gura ih natrag prema odvajanju čim prvi rokovi isteknu.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.