Sutra je važan izborni dan u SAD, izbori za Kongres. Unatoč činjenici da je SAD zapravo dvostranački sistem i da je sustav u najglasnijem zagovaratelju demokracije samim time ne pretjerano demokratičan, imajući u vidu kako su temeljne politike obje vodeće stranke često gotovo identične, ovi izbori će ipak biti važni u pojedinim segmentima, a vanjska politika je svakako jedna od njih.
Glavni izbori u SAD-u, predsjednički izbori, održavaju se svake 4 godine, no svake dvije godine održavaju se izbori za donji dom Kongresa, Predstavnički dom, koji ima 435 zastupničkih mjesta. Na istim izborima bira se i otprilike trećina zastupnika u gornjem domu Kongresa, Senatu.
U isto vrijeme u brojnim američkim savezničkim državama birati će se i lokalni guverneri, na mandat od četiri godine.
No, izbori za Kongres ujedno su i neka vrsta referenduma po pitanju onog tko je dvije godine ranije osvojio predsjedničke izbore - u ovom slučaju američki glasači će zapravo svojim glasovima ocijeniti rad aktualnog predsjednika, Baracka Obame.
Kakvoj se ocjeni Obama može nadati? Stvari na unutarnjem političkom planu ne izgledaju baš dobro po njega. Postotak američkih stanovnika koji ga podupiru pao je na svega 40% prema pojedinim aktualnim anketama. To će se pak odraziti na njegovu Demokratsku stranku te je sada već očito kako nemaju nikakve šanse za povratak kontrole nad Predstavničkim domom.
Štoviše, mnogi stručnjaci se slažu, Demokrati bi u ovoj rundi vrlo lako mogli izgubiti i većinsku kontrolu nad Senatom. Ipak, element neizvjesnosti će ipak biti prisutan, naime, Republikanci moraju osvojiti, zapravo preuzeti, dodatnih 6 senatorskih mjesta kako bi imali većinu. Koliko je moguć takav scenarij? Poprilično, pošto u Senatu danas sjedi znatno veći broj "ranjivih" demokratskih senatora negoli republikanskih.
Kako će se to odraziti na politiku SAD-a? Znatno, jer ako Republikanci postanu vodeća stranka u Senatu, kontrolirati će oba doma američkog Kongresa što će ih učiniti znatno moćnijima nego su ikad bili otkako je na funkciji predsjednika Barack Obama.
Tu su dakako i izbori za guvernere 50 američkih saveznih država. Mada guverneri nisu nužno ključni u krojenju američke nacionalne politike, ovaj izbor je važan iz perspektive odnosa snaga između Demokratske i Republikanske stranke, naročito dvije godine pred predsjedničke izbore.
Na razini saveznih država sutra će se desiti nekoliko važnih političkih borbi - oči će biti uprte prema Floridi gdje će Charlie Crist, nekadašnji Republikanac koji je kasnije postao Demokrat, pokušati srušiti Ricka Scotta. Zanimljiv će biti i izbor u saveznoj državi Wisconsin gdje će guverner Scott Walker nastojati izboriti drugi mandat. Naime, Walkera se sve češće spominje kao potencijalnog republikanskog kandidata za predsjedničke izbore 2016., no da bi došao do te situacije imperativ mu je da odnese pobjedu na sutrašnjim izborima. Slična situacija je i u New Yorku, ali za Demokrate, gdje aktualni guverner Andrew Cuomo traži novi mandat te bi, ako ga dobije, mogao biti potencijalni demokratski kandidat za predsjednika SAD-a u slijedećim izborima.
Hoće li se sve saznati do jutra 5. studenog? Kako gdje, naime, unatoč činjenici da dvije vodeće stranke u SAD-u gotovo apsolutno dominiraju političkom scenom, u vrijeme izbora politički uspjeh traže i nezavisni kandidati (dvojica nezavisnih kandidata čak sjede u američkom Senatu), a to znači da bi se u pojedinim saveznim državama mogao održati i drugi krug izbora (ako niti jedan kandidat ne osvoji preko 50% glasova). Dvije savezne države gdje su na sceni i jaki nezavisni kandidati su Georgia i Louisiana. U slučaju Louisiane potencijalni drugi krug izbora predviđen je za prosinac, no u slučaju Georgie drugi krug se očekuje tek u siječnju 2015., što znači da bi se na konačne rezultate sutrašnjih izbora moglo čekati i još nekoliko mjeseci, no većina nedoumica ipak će, vjerojatno, nestati do jutra 5. studenog.
Može li se desiti period neizvjesnosti koji bi mogao potrajati mjesecima? Mogao bi. Pretpostavimo da nakon izbora za Kongres ravnoteža bude iznimno bliska, recimo u omjeru 49-50, tj. da jedan zastupnik odlučuje o tome tko će imati većinu. U tom slučaju na tog jednog zastupnika bi se moglo, ako recimo baš Georgia bude u pitanju, čekati sve do prvog mjeseca.
Tko kontrolira Kongres snažno će se osjetiti na američkoj vanjskoj i unutrašnjoj politici. Ukoliko Republikanci preuzmu oba doma Kongresa, Obamina politička moć poprilično će se smanjiti. To znači, u konkretnim slučajevima, da će Republikanci biti u stanju izvoditi znatno veći pritisak na izvršnu vlast, recimo u vanjskoj politici. Vodeći militaristi američke vanjske politike i dalje su Republikanci (mada Demokrati ne zaostaju previše), a ako osvoje Kongres tražiti će i usvajanje njihove politike ističući kako imaju "legitimitet naroda", mada su izbori za Kongres uvijek popraćeni znatno manjim odazivom nego oni predsjednički.
Čovjek na koga će pritom trebati posebno paziti je John McCain, Obamin rival iz 2008., vodeći američki vanjskopolitički "jastreb", osoba koja još uvijek vanjsku politiku promatra kroz prizmu "bombardiraj prvo, postavljaj pitanja kasnije". Ne treba dodatno ni naglašavati što bi to značilo za aktualna krizna žarišta kao što su Sirija i Irak, no on i njegova frakcija već računaju da će preuzeti kontrolu nad ključnim vanjskopolitičkim tijelima. To je jedan od razloga zašto će sutrašnje izbore za Kongres pomno pratiti cijeli svijet, a možda ponajviše dužnosnici u Damasku (opširnije o temi: Veliki povratak jastreba: Zašto su američki izbori za Senat u studenome potencijalni početak znatne eskalacije rata u Siriji).
Demokratima se sutra prema svim prognozama sprema gorak poraz i možda potpuni gubitak dominacije u cijelom Kongresu. Obamini prethodnici su se nakon ovakvih situacija u sredini mandata često odlučivali na znatne promjene ključnih dužnosnika u svojoj Vladi. Za sada nema naznake da bi Obama mogao učiniti nešto slično, bar ne pretjerano dramatično, mada bi neki ključni ljudi mogli biti smijenjeni. Pojedini izvori sugeriraju kako bi to mogle biti dvije osobe koje su iznimno bitne u kontekstu američke vanjske politike, ministar obrane Chuck Hagel i državni tajnik John Kerry (opširnije o temi: Analiza: Događa li se u Washingtonu raskol po pitanju strategije oko Sirije? Zbog stava prema Damasku i vanjskopolitičkih pučista moglo bi doći do smjena u vrhu američke vlasti).
Mnogi centri sutra će nervozno očekivati rezultate izbore, naročito oni na Bliskom istoku. Uz Damask izbori u SAD-u budno će se pratiti i u Tel Avivu, a izraelski list Haaretz piše kako premijer Benjamin Netanyahu otvoreno navija za pobjedu Republikanca na sutrašnjim izborima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
