Izazovi pat pozicije: Hoće li europske sile ipak, dok Amerika ne gleda, pogurati Ukrajinu prema pregovorima?

Oko prve obljetnice rata u Ukrajini mogle su se čuti najave raznih ofenziva, što ruskih, što ukrajinskih. Većina tih tvrdnji dolazi sa ukrajinske strane i od njihovih saveznika. Početkom godine pojedini ukrajinski visoki dužnosnici tvrdili su kako će Rusija silovito napasti, "najvjerojatnije u veljači", iz brojnih pravaca, da će, između ostalog, ponovno pokušati zauzeti i Kijev. Negdje u isto vrijeme na Zapadu su počele spekulacije oko ukrajinskih ofenziva u pripremi pa se tako spominjalo i mogućnost ukrajinskog munjevitog vraćanja kontrole čak i nad Krimom.

No, dok se priča o svim tim potencijalnim ofenzivama, situacija na terenu izgleda dosta drugačije. Zapravo izgleda kao pat situacija i to već neko vrijeme. Glavna točka sukoba je intenzivna bitka na Bahmut, no pomaci tamo su tako mali da će na kraju ista završiti vjerojatno ruskom Pirovom pobjedom, odnosno nijedna strana neće imati previše razloga za slavlje.

Ali ako je bitka za Bahmut toliko iscrpljujuća, može li se onda uopće zamisliti kako bi izgledale i koliko bi trajale bitke za neke veće gradove? Recimo Harkov? Istina je da obje strane izgledaju iscrpljeno.

Rusija se i dalje oslanja na činjenicu da je njena vojska veća, no i u Kremlju vjerojatno vode rasprave o tome hoće li biti potrebno pokrenuti još jednu mobilizaciju. Putin je zadnjih dana, oko obljetnice (pritom ne spominjući samu "obljetnicu" niti jednom), prikazao sukob u Ukrajini kao nešto što predstavlja egzistencijalnu prijetnju po Rusiju. Slušajući tu retoriku moglo bi se zaključiti da bi nova mobilizacija vjerojatno mogla biti u planu.

Ali to je veliki izazov. Radikalniji akteri bi takav potez ruskog vrha svakako pozdravili, jer neki od njih navijaju i za totalni rat. S druge strane čini se kako sam Putin preferira rješenje u kojem se iscrpljivanje nastavlja, ali na način da druga strana prva poklekne.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.