Rusija u javnosti, kada je riječ o situaciji u Siriji, zastupa jedan te isti stav već duže vrijeme, odnosno otkako su se uključili u vojnu kampanju krajem prošle godine, a taj stav je otprilike ovakav - Zaboravimo na sve ove nove hladnoratovske tenzije između nas i fokusirajmo se zajedno na borbu protiv ISIL-a, a ta borba će nas u isto vrijeme i dodatno ponovno zbližiti pa će se tako tenzije i drugdje smanjiti.
Zvuči diplomatski i razumljivo. Štoviše, taj stav podsjeća na neke stare dane kada su se Zapad i SSSR udružili, unatoč velikim razlikama (znatno većima nego danas), kako bi se zajedno borili protiv zajedničkog neprijatelja, većeg zla. Dakako, u to vrijeme to je bila nacistička Njemačka.
Naravno, nakon završetka Drugog svjetskog rata Zapad (SAD) i SSSR (Rusija) ponovno su postali oštri rivali, no, tko zna, možda ih je baš iskustvo zajedničke borbe trajno približilo taman toliko da ne krenu u rat jedni protiv drugih (to i nuklearni arsenali koji omogućavaju uzajamno uništenje, ali u opasnoj geopolitici uvijek je bilo luđaka koji su kovali planove kako izvesti prvi napad bez obzira na posljedice).
Mogu li se SAD i Rusija danas ponovno udružiti protiv zajedničkog neprijatelja kojeg predstavlja ISIL, također jedan oblik fašizma? U neku ruku u ovoj borbi Rusija i SAD već jesu zajedno, naime, u isto vrijeme iz zraka bombardiraju položaje ISIL-a, ali tu svaka sličnost u toj borbi prestaje.
Činjenica je da se, unatoč ciljanju zajedničkog neprijatelja, Rusija i SAD bore za svoje specifične interese koji se poprilično razlikuju. Ne samo to već na terenu svako od njih ima "svoje snage" koje podupiru - Rusija podupire sirijsku vojsku dok SAD podupire anti-vladine militante i kurdske borce.
Takvo stanje je daleko od prave koordinacije i ujedinjene anti-ISIL koalicije kakvu Rusija predlaže i priželjkuje.
Zašto Rusija želi suradnju sa SAD-om? Zbog interesa, dakako. Svaka suradnja bi bila veliki korak prema izvlačenju Rusije iz izolacije u koju je Zapad uporno želi gurnuti. Upravo to je i ključni razlog zašto se SAD toliko opire bilo kakvoj većoj suradnji s Rusijom (ako se i surađuje radi se na tome da to bude što manje javna stvar), jer suradnja vraća Rusiju natrag za stol s ostalim svjetskim silama, a to je nešto što SAD nipošto ne želi, naročito ne sada kada su već uložili toliki trud da se Rusiju izolira, sada kada se već diljem istočne Europe stvorio mit o "ruskoj agresiji".
U javnim izjavama ruski dužnosnici zvuče krajnje pomirljivo i bez obzira koliko Zapad u svojim izjavama napadao i optuživao Rusiju, oni se ponašaju kao da ih se to ništa previše ne dotiče te nakon svega u javnost izlaze sa stavovima koji se svode na "dragi partneri, ujedinimo se, zašto ne?".
No, možda Rusija ipak nije baš toliko ljubazna, pomirljiva i opuštena koliko nam se ...
Zvuči diplomatski i razumljivo. Štoviše, taj stav podsjeća na neke stare dane kada su se Zapad i SSSR udružili, unatoč velikim razlikama (znatno većima nego danas), kako bi se zajedno borili protiv zajedničkog neprijatelja, većeg zla. Dakako, u to vrijeme to je bila nacistička Njemačka.
Naravno, nakon završetka Drugog svjetskog rata Zapad (SAD) i SSSR (Rusija) ponovno su postali oštri rivali, no, tko zna, možda ih je baš iskustvo zajedničke borbe trajno približilo taman toliko da ne krenu u rat jedni protiv drugih (to i nuklearni arsenali koji omogućavaju uzajamno uništenje, ali u opasnoj geopolitici uvijek je bilo luđaka koji su kovali planove kako izvesti prvi napad bez obzira na posljedice).
Mogu li se SAD i Rusija danas ponovno udružiti protiv zajedničkog neprijatelja kojeg predstavlja ISIL, također jedan oblik fašizma? U neku ruku u ovoj borbi Rusija i SAD već jesu zajedno, naime, u isto vrijeme iz zraka bombardiraju položaje ISIL-a, ali tu svaka sličnost u toj borbi prestaje.
Činjenica je da se, unatoč ciljanju zajedničkog neprijatelja, Rusija i SAD bore za svoje specifične interese koji se poprilično razlikuju. Ne samo to već na terenu svako od njih ima "svoje snage" koje podupiru - Rusija podupire sirijsku vojsku dok SAD podupire anti-vladine militante i kurdske borce.
Takvo stanje je daleko od prave koordinacije i ujedinjene anti-ISIL koalicije kakvu Rusija predlaže i priželjkuje.
Zašto Rusija želi suradnju sa SAD-om? Zbog interesa, dakako. Svaka suradnja bi bila veliki korak prema izvlačenju Rusije iz izolacije u koju je Zapad uporno želi gurnuti. Upravo to je i ključni razlog zašto se SAD toliko opire bilo kakvoj većoj suradnji s Rusijom (ako se i surađuje radi se na tome da to bude što manje javna stvar), jer suradnja vraća Rusiju natrag za stol s ostalim svjetskim silama, a to je nešto što SAD nipošto ne želi, naročito ne sada kada su već uložili toliki trud da se Rusiju izolira, sada kada se već diljem istočne Europe stvorio mit o "ruskoj agresiji".
U javnim izjavama ruski dužnosnici zvuče krajnje pomirljivo i bez obzira koliko Zapad u svojim izjavama napadao i optuživao Rusiju, oni se ponašaju kao da ih se to ništa previše ne dotiče te nakon svega u javnost izlaze sa stavovima koji se svode na "dragi partneri, ujedinimo se, zašto ne?".
No, možda Rusija ipak nije baš toliko ljubazna, pomirljiva i opuštena koliko nam se ...
