Rusija u javnosti, kada je riječ o situaciji u Siriji, zastupa jedan te isti stav već duže vrijeme, odnosno otkako su se uključili u vojnu kampanju krajem prošle godine, a taj stav je otprilike ovakav - Zaboravimo na sve ove nove hladnoratovske tenzije između nas i fokusirajmo se zajedno na borbu protiv ISIL-a, a ta borba će nas u isto vrijeme i dodatno ponovno zbližiti pa će se tako tenzije i drugdje smanjiti.
Zvuči diplomatski i razumljivo. Štoviše, taj stav podsjeća na neke stare dane kada su se Zapad i SSSR udružili, unatoč velikim razlikama (znatno većima nego danas), kako bi se zajedno borili protiv zajedničkog neprijatelja, većeg zla. Dakako, u to vrijeme to je bila nacistička Njemačka.
Naravno, nakon završetka Drugog svjetskog rata Zapad (SAD) i SSSR (Rusija) ponovno su postali oštri rivali, no, tko zna, možda ih je baš iskustvo zajedničke borbe trajno približilo taman toliko da ne krenu u rat jedni protiv drugih (to i nuklearni arsenali koji omogućavaju uzajamno uništenje, ali u opasnoj geopolitici uvijek je bilo luđaka koji su kovali planove kako izvesti prvi napad bez obzira na posljedice).
Mogu li se SAD i Rusija danas ponovno udružiti protiv zajedničkog neprijatelja kojeg predstavlja ISIL, također jedan oblik fašizma? U neku ruku u ovoj borbi Rusija i SAD već jesu zajedno, naime, u isto vrijeme iz zraka bombardiraju položaje ISIL-a, ali tu svaka sličnost u toj borbi prestaje.
Činjenica je da se, unatoč ciljanju zajedničkog neprijatelja, Rusija i SAD bore za svoje specifične interese koji se poprilično razlikuju. Ne samo to već na terenu svako od njih ima "svoje snage" koje podupiru - Rusija podupire sirijsku vojsku dok SAD podupire anti-vladine militante i kurdske borce.
Takvo stanje je daleko od prave koordinacije i ujedinjene anti-ISIL koalicije kakvu Rusija predlaže i priželjkuje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.