Nakon prvih nekoliko godina stabilizacije i oporavka od užasnog stanja ekonomije koja je bila izmučena Drugim svjetskim ratom i poslijeratnom posvemašnjom neimaštinom, postavljeni su uvjeti koji su japanskoj ekonomiji omogućili uzdizanje poput feniksa. Stabilan, ubrzan i postojan rast mogao je započeti. Nikad prije viđen fantastičan rapidni rast koji je obilježio japansko gospodarstvo od prvih godina 1950-ih do negdje početka 1970-ih godina, predstavljao je jedno posebno razdoblje iz snova koje je dobilo naziv japansko ekonomsko čudo. I to je doista bilo čudo kojem treba zapljeskati i odati počast.
Ipak, čudo nije bilo splet sretnih okolnosti poput lutrije ili puke sreće već iza njega je stajala promišljena politika. Fascinantan rast japanske ekonomije tijekom sljedeća dva desetljeća posljedični je rezultat specifičnih vladinih politika i mjera, utjecaja povoljnih geopolitičkih okolnosti, ali ne treba podcijeniti činjenicu da je ono postignuto kroz mukotrpan i marljiv rad tzv. običnih Japanaca. Trebalo je zasukati rukave i krenuti od primitivnih uvjeta prema vrhu i upravo je u takvoj nezahvalnoj poziciji japanski narod pokazao svoje kvalitete.
Specifična odlika japanskih ljudi da vrednuju i unapređuju svoja znanja i vještine te ih primjene u praksi bio je najvažniji razlog uspjeha. Japan je u tom periodu uspio kompletirati proces industrijalizacije i postati jedna od prvih razvijenih država u istočnoj Aziji. Japanci su postali prepoznatljivi jer su uspjeli ispravno koristiti strane tehnologije i tehnološki "know-how" kojeg su uvozili iz inozemstva. Japanci su postali najbolji u korištenju stranih inputa jer je Japan proizvodio vrlo malo autentične tehnologije. Međutim, Japanci su uspjeli stvoriti novu tehnologiju poput masovnih sustava proizvodnje s niskim troškovima, kombinirajući brojne strane tehnologije. Japanci su po svojim inovacijama briljirali u automobilskoj i brodograđevnoj industriji.
Za brzi gospodarski rast bile su zaslužne politike vlade Hayato Ikede koje su se temeljile na ogromnoj potrošnji i ogromnom izvozu. Premijer Ikeda postao je arhitekt ekonomskog čuda jer je poticao politiku teške industrije. Njegova politika se bazirala na tome da državna Banka Japana izdaje zajmove gradskim bankama koje zatim izdaju zajmove industrijskim konglomeratima. Takav sustav prevelikog posuđivanja, uz vladinu relaksaciju antimonopolističkih zakona, vodio je do ponovne pojave skupine konglomerata zvane "keiretsu" koje su zrcalile bivše konglomerate zaibatsue. Keiretsui su efikasno alocirali resurse i postali globalno konkurentni. Dovršetak industrijalizacije omogućio je značajno poboljšanje životnog standarda i svjedočio značajnoj promjeni u potrošnji. Prosječna mjesečna potrošnja gradskog obiteljskog kućanstva udvostručila se između 1955. i 1970. Š...
Ipak, čudo nije bilo splet sretnih okolnosti poput lutrije ili puke sreće već iza njega je stajala promišljena politika. Fascinantan rast japanske ekonomije tijekom sljedeća dva desetljeća posljedični je rezultat specifičnih vladinih politika i mjera, utjecaja povoljnih geopolitičkih okolnosti, ali ne treba podcijeniti činjenicu da je ono postignuto kroz mukotrpan i marljiv rad tzv. običnih Japanaca. Trebalo je zasukati rukave i krenuti od primitivnih uvjeta prema vrhu i upravo je u takvoj nezahvalnoj poziciji japanski narod pokazao svoje kvalitete.
Specifična odlika japanskih ljudi da vrednuju i unapređuju svoja znanja i vještine te ih primjene u praksi bio je najvažniji razlog uspjeha. Japan je u tom periodu uspio kompletirati proces industrijalizacije i postati jedna od prvih razvijenih država u istočnoj Aziji. Japanci su postali prepoznatljivi jer su uspjeli ispravno koristiti strane tehnologije i tehnološki "know-how" kojeg su uvozili iz inozemstva. Japanci su postali najbolji u korištenju stranih inputa jer je Japan proizvodio vrlo malo autentične tehnologije. Međutim, Japanci su uspjeli stvoriti novu tehnologiju poput masovnih sustava proizvodnje s niskim troškovima, kombinirajući brojne strane tehnologije. Japanci su po svojim inovacijama briljirali u automobilskoj i brodograđevnoj industriji.
Za brzi gospodarski rast bile su zaslužne politike vlade Hayato Ikede koje su se temeljile na ogromnoj potrošnji i ogromnom izvozu. Premijer Ikeda postao je arhitekt ekonomskog čuda jer je poticao politiku teške industrije. Njegova politika se bazirala na tome da državna Banka Japana izdaje zajmove gradskim bankama koje zatim izdaju zajmove industrijskim konglomeratima. Takav sustav prevelikog posuđivanja, uz vladinu relaksaciju antimonopolističkih zakona, vodio je do ponovne pojave skupine konglomerata zvane "keiretsu" koje su zrcalile bivše konglomerate zaibatsue. Keiretsui su efikasno alocirali resurse i postali globalno konkurentni. Dovršetak industrijalizacije omogućio je značajno poboljšanje životnog standarda i svjedočio značajnoj promjeni u potrošnji. Prosječna mjesečna potrošnja gradskog obiteljskog kućanstva udvostručila se između 1955. i 1970. Š...
