Ratovi i ratno stanje s pravom se često nazivaju najrazornijim i najstrašnijim ljudskim izumom u službi politike. Dok mir i suradnja pogoduju izgradnji države i njenog gospodarstva, rat čini upravo suprotno: rat razara ljudske živote, materijalna sredstva, infrastrukturu i druge pokretnine i nekretnine. Iako rat može povoljno djelovati na gospodarstvo države pobjednice, ratni porazi izuzetno negativno utječu na zemlju koja (iz)gubi rat.
Malo koja država u povijesti je doživjela tako bolan i razoran poraz kao carski Japan 1945. I malo koja država se uspjela nakon takvog katastrofalnog poraza uzdignuti iz pepela i ruševina poput feniksa te postići dvoznamenkaste stope ekonomskog rasta. Ipak, to je japanski narod uspio učiniti u periodu Hladnog rata što je posebna i fascinirajuća priča koja zaslužuje biti ispričana.
Kraj Drugog svjetskog rata donio je Japanu užasan poraz i stradanja koja su doživjela kulminaciju kad su Amerikanci u kolovozu 1945. bacili atomske bombe na gradove Hiroshimu i Nagasaki. Bio je to strahoviti trenutak koji se ucrtao u kolektivno sjećanje cijelog čovječanstva i upravo zbog svog razornog djelovanja u Japanu 1945. nuklearno oružje nikada nije više korišteno u borbama. Ubrzo je stigla kapitulacija i kraj rata, ali bilo je pitanje kako će otočna nacija uopće preživjeti. Japancima je nedostajalo hrane, lijekova te je vladala široka oskudica svega. Milijuni su bili nezaposleni kad su japanske oružane snage raspuštene.
7.6 milijuna dojučerašnjih vojnika bilo je nezaposleno, a još 4 milijuna ljudi čiji su poslovi bili vezani za vojsku, ostalo je bez posla. Uz to, 1.5 milijuna Japanaca vratilo se u matičnu zemlju iz inozemstva pa je ukupan broj nezaposlenih dosegnuo 13 milijuna. Mnogi Japanci su odmah nakon poraza 1945. i 1946. išli raditi u poljoprivredu ili industriju ugljena kako bi preživjeli. Velik problem bila je i inflacija jer je previše novca bilo u opticaju.
Nakon poraza 1945. Japan su okupirali Amerikanci koji su samim tim snosili i izravnu odgovornost za budućnost nacije i njeno preživljavanje te možebitno dizanje iz pepela. Teška situacija natjerala je američke okupacijske vlasti da brzo djeluju. Amerikanci su uveli reforme demilitarizacije i demokratizacije koje su se odnosile na zaibatsue (industrijske konglomerate), zemlju i radnu snagu. No poslijeratni ekonomski boom Japana ne može se pripisati isključivo reformama Amerikanaca jer su njihove reforme samo unaprijedile i revitalizirale japanski ekonomski stroj koje je bio uspješan prije i tijekom rata. Zaibatsui su raspušteni i uveden je Antimonopolistički zakon 1947. Zakon koji je nazvan Ukidanje pretjerane koncentracije ekonomske moći donesen je iste godine i sukladno njemu je nekih 325 tvrtki postalo subjekt dijeljenja, iako je samo njih 18 uistinu podijeljeno. Te mjere su ukinule ili značajno reducirale koncentraciju ekonomske moći u rukama obiteljskih skupina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
