Priča oko sudbine malezijskog putničkog zrakoplova MH17 možda je i najvažniji detalj u kontekstu Ukrajinske krize. Zrakoplov je letio preko istočne Ukrajine ovog ljeta, dakle preko ratne zone, te je srušen na ovom prostoru, a svi putnici i članovi posade, oko 300 ljudi, su poginuli.
Tko ga je, kako i zašto srušio? To je pitanje koje se proteže od 17. srpnja ove godine i konačna istina ni danas još nije dostupna. Konačna istina biti će devastirajuća za drugu stranu do te mjere da neki već, poprilično opravdano, sumnjaju hoće li se istina u takvom kapacitetu uopće pojaviti?
Kako uopće upravljati s takvom istinom? Nešto slično, u daleko većoj magnitudi, moglo bi se razmatrati i oko napada na SAD 11. rujna 2001. (vidi: Saudijska uloga u 9/11 napadu na SAD). Za javnost to nije pitanje, za javnost su potrebni konkretni i jasni odgovori bez ikakvog vela tajnosti jer globalna javnost je toliko velik faktor toliko često zakinut za cjelovite informacije da je to već pomalo smiješno.
No, da budemo iskreni, kompletna istina o rušenju zrakoplova MH17 može daleko više pogoditi jednu stranu u ovom sukobu. Naime, teorije su - među brojnima - zapravo dvije u primarnom fokusu. Prva, daleko zastupljenija, je ona koja govori kako su pobunjenici na istoku zemlje srušili putnički zrakoplov raketnim sustavom BUK kojeg su, navodno, dobili od Rusije koja im je isti dostavila preko granice sa svrhom borbe protiv ukrajinskih zračnih snaga.
Ako se dokaže da su oni srušili putnički zrakoplov, što je svakako izvjesna mogućnost, posljedice zapravo i ne bi bile velike. Da, Rusiju bi se optužilo za indirektan zločin i ubojstvo 300 nevinih ljudi, no nju se zapravo već optužilo za to još u prvim danima nakon tragedije, dok se o detaljima iste znalo jako malo ili gotovo ništa.
Možda su sve te hitno podignute optužbe zaista bile točne, ali nema sumnje da su u tom slučaju iste točne prije svega metodom nagađanja jer nema šanse da su svi mediji Europe i SAD-a baš mogli točno znati da je malezijski zrakoplov srušen od strane pobunjenika. Nagađali su, možda i pogodili, no cilj je bio u konfuziji odmah optužiti Rusiiju, jer tko drugi bi "ubijao nevine civile" s predumišljajem?
Još odzvanjaju velike masne naslovnice britanskih tabloida u kojima ožalošćeni roditelji ističu "Putin je ubio moje dijete" i slično.
No, ako su pobunjenici srušili MH17 sustavom BUK, kako se tvrdi, isti oni koji to tvrde slažu se, većinom, da su to učinili "slučajno". Naime, BUK nije jednostavan komad vojne opreme. Riječ je o protuzračnom sustavu s vrlo sofisticiranom i kompleksnom tehnologijom. Spomenimo samo to da operater ovakvog sustava mora proći, najmanje, godinu dana obuke upravljanja istim.
Drugim riječima, netko manje iskusan teško bi znao što gađa na nebu, neprijateljski vojni ili slučajni putnički zrakoplov. Da li je neodgovorno od Rusije da pošalje takav kompleksan sustav, koji svakako može skidati putničke zrakoplove s neba, pobunjenicima koji baš i nemaju neku strogu organiziranost na terenu? Svakako. Ne samo to već Rusija tim potezom može ispasti "neodgovoran" igrač u igri vođenja ratova putem posrednika - naime, SAD već godinama odbijaju dostaviti sirijskim militantima napredne protuzračne sustave pod tvrdnjom da bi isti mogli, baš to, eventualno rušiti i putničke zrakoplove.
Dakako, mogli bismo temu vrlo lako proširiti s debatom koja bi za centralno pitanje postavila kada je to uopće postalo prihvatljivo da strane sile vode ratove putem posrednika (popularni engleski naziv bio bi "proxy war")? Nije bilo niti će ikada biti prihvatljivo, no da su takva pravila "igre", nažalost jesu, a Rusija je svakako sudionik u jednom takvom ratu na istoku Ukrajine, ali ne samo Rusija.
Sve u svemu, da službena istraga, ili neki drugi izvor, danas iznese nesporne dokaze, recimo kompletnu snimku ispaljivanja BUK rakete od strane pobunjenika i pogađanje i rušenje MH17 zrakoplova, nitko ne bi bio pretjerano iznenađen. Pobunjenici bi priznali da su krivi, rekli bi kako nisu htjeli srušiti putnički zrakoplov. Jer da jesu, sigurno im nije bila namjera rušiti putnički zrakoplov. Ovo su separatisti, a ne fanatici. Rusija bi vjerojatno također priznala pogrešku te održala kakav moralizirajući govor u stilu "žao nam je, ali evo što se desi kada se petljate tamo gdje vam nije mjesto".
Službena istraga oko rušenja MH17 zrakoplova biti će kompletirana, prema riječima glavnih istražitelja, do idućeg ljeta. Ako konačni zaključak bude da je ipak sve bilo onako kako se na Zapadu tvrdilo od početka, nekog velikog šoka neće biti.
No, postoji i druga teorija, teorija da je MH17 namjerno srušen od strane ukrajinske vojske s ciljem optuživanja pobunjenika, a samim time i Rusije. Ovo je već daleko "žešća" teorija sa znatno većim, da ne kažemo ogromnim, posljedicama ukoliko bi se ikada dokazala.
Razumljivo, teorija koja govori kako je ukrajinski vojni zrakoplov namjerno otvorio vatru na malezijski putnički zrakoplov, u potpunosti se odbacuje na Zapadu. Mediji o istoj pišu s podsmijehom ističući kako je riječ o ruskoj i "anti-Zapadnoj" teoriji zavjere. S druge strane pojedini ruski i pro-ruski mediji ovu teoriju predstavljaju kao daleko uvjerljiviju, a neki do te mjere da su gotovo posve sigurni da se sve dogodilo baš tako.
Koliko god zvučalo dijabolično, da li je moguće da se tako nešto zaista dogodilo? Zapravo moguće je, zašto ne bi bilo? Ovo ne bi bio prvi put da se sulude zločinačke stvari čine s ciljem proširenja ratne agende.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
