Slom afganistanske vlade i sigurnosnih snaga mogao bi povećati terorističku prijetnju u Europi. U razdoblju prije 11. rujna 2001. čelnici Al-Qaide i afganistanski fundamentalisti blisko su surađivali. Prema procjenama UN-a, u Afganistanu trenutno ima između nekoliko stotina do tisuću pripadnika Al-Qaide. Unatoč slabljenju od smrti Osame bin Ladena, Al-Qaida bi u budućnosti mogla koristiti Afganistan za pregrupiranje i kao sigurno utočište, ako se talibani pokažu istima kakvi su bili u devedesetim godinama prošlog stoljeća.
Od osnutka talibanskog pokreta 1994., skupina je njegovala ideološke, organizacijske i individualne veze s drugim sunitskim ekstremističkim skupinama s Bliskog istoka te južne i središnje Azije. Te su veze ukorijenjene u razdoblju 1980 -ih i prilivu arapskih dobrovoljaca u redove afganistanskih mudžahedina koji se bore protiv sovjetske intervencije, potpomognute pakistanskom logistikom, američkim novcem i izraelsko-egipatskim oružjem.
Za razliku od drugih afganistanskih frakcija, talibani su dali zaštitu vođama Al-Qaide, što je olakšalo širenje ove globalne terorističke mreže. Talibani, unatoč podršci Saudijske Arabije u kojoj je bin Laden bio tražena osoba, odbili su ga protjerati. Stalna prisutnost Al-Qaide u Afganistanu i pograničnom području s Pakistanom omogućila je otvaranje desetaka malih kampova za obuku terorista kroz koje je prošlo tisuće dobrovoljaca iz muslimanskih, europskih i postsovjetskih zemalja.
Infrastruktura Al-Qaide u Afganistanu u razdoblju od 1996. do 2001. također je pomogla širenju drugih ekstremističkih skupina, prijeteći zemljama podrijetla sada obučenih terorista. Primjeri grupa koje su priznale vodstvo bin Ladena i bile povezane s Al-Qaidom 1998. uključuju Islamski pokret Uzbekistana, koji je tražio destabilizaciju u Srednjoj Aziji, i mnoge kašmirske fundamentaliste koji su provodili terorizam i pobunu protiv Indije. Simbioza između Al-Qaide i talibana pojačana je miješanim arapsko-paštunskim brakovima nekih čelnika dviju organizacija.
Nakon napada Al-Qaide na New York i Washington u rujnu 2001., talibani su odbili protjerati terorističko vodstvo. Tada su čelnici Al-Qaide pronašli sigurno utočište u plemenskim područjima Pakistana, te na poroznoj granici između dvije države. Mula Omar vodio je pokret iz Pakistana (u područjima Quetta i Karachi) do njegove prirodne smrti 2013. Nalet NATO snaga u razdoblju 2009.-2012. vojno je oslabio jedinice Talibana i Al-Qaide u Afganistanu, a napadi bespilotnih letjelica CIA-e u sjevernom Pakistanu eliminirali su nekoliko desetaka terorista na srednjoj i visokoj razini. Al-Qaida je dodatno oslabljena uspješnim napadom američkih komandosa na bin Ladena u pakistanskom Abbottabadu u svibnju 2011., kao i njegovim nasljednikom, ne-karizmatičnim Aymanom al-Zawahirijem, čije je vodstvo bilo neuspješno u pokušaju korištenja "arapskog proljeća" za rast ekstremizma. Drugo pitanje za Al-Qaidu bilo je to što njezina podružnica u Iraku nije htjela biti podređena ni bin Ladenu ni al-Zawahiriju, neovisno postigavši vojni uspjeh kao sada već poznati Daeš (ISIL).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
