Čečenski predsjednik Ramzan Kadirov jedan je od osebujnijih ruskih političara, ali ujedno osoba koja je postala iznimno važnom u islamskom svijetu. Islam je sastavni dio njegove unutarnje i vanjske politike. Često se u Ruskoj federaciji Kadirov smatra zaštitnikom muslimanskih prava. S druge strane, postoje i snažne kritike Kadirova kao ekstremista u pitanju islama. Posljednjih godina je zabilježeno da je Kadirov govorio u korist ubojstava iz časti, za poligamiju, u potpunosti je iskorijenio alkohol u Čečeniji, te uspio izglasati zakon za obvezu muslimanskog odijevanja za muškarce i žene. Oni koji su ignorirali te politike javno su osramoćeni, ali navodno su njegove paramilitarne skupine ujedno terorizirali, otimali i ubijali nevine civile za koje se tvrdilo da su islamistički pobunjenici. Tim nazivljem se sada miču politički neprijatelji i kritičari. Tijekom svih ovih godina, Kadirov je odbacivao takve optužbe.
Kadirov točno zna gdje treba povući crtu između muslimanskih običaja i islamističkog ekstremizma. U devedesetima je Kadirov bio tinejdžerski borac koji je ratovao protiv ruskih vojnika u Prvom čečenskom ratu. Njegov otac Ahmad bio je među najvišim čečenskim muslimanskim klericima, poklonik sufijskih redova, koji je proglasio sveti rat protiv Rusije. Ali nakon što su ga odbacili selafistički puritanci, Ahmad Kadirov se priklonio Kremlju u Drugom čečenskom ratu, započetom 1999. Ahmad je ubijen 2004., a njegov sin Ramzan je tada počeo svoj put prema preuzimanju vlasti. Uspješno se snašao u ruskoj taktici rata u kojemu su promoskovski Čečeni vodili borbu protiv pronezavisnih Čečena. Ali, više se ne radi danas o borbi za nezavisnost, već borba promoskovskih čečenskih domoljuba protiv nenacionalističkih islamističkih ekstremista, povezanih s međunarodnim terorističkim skupinama Al Kaidom i Daešom. Nema sumnje da je Kadirov svoje neprijatelje maknuo na kriminalan način, naručujući ubojstva u Moskvi i drugim europskim prijestolnicama, kao što su ubojstva Umara Israilova, Sulima Jamadajeva, Ruslana Jamadajeva i drugi.
Naravno, kad god se govori o sigurnosti Kavkaza, a posebice ruskog Kavkaza, Čečenija prva pada na pamet, što je nepravedno s obzirom na možda i složenije stanje u Ingušetiji i Dagestanu. Do sada nije uspješna preobrazba čečenskog imidža iz problematične zemlje u diplomatsko oruđe Ruske federacije na Bliskom istoku. A to je upravo ono što se događa, i to ne od jučer, iako postoje mnogi ruski političari koji smatraju da se davanjem slobode čečenskoj diplomaciji ujedno daje i veća mogućnost osamostaljenja čečenske republike.
Fenomen izravnog doticaja Čečena s muslimanskim svijetom nije nov. Tijekom dva čečenska rata sve strane su imale doticaja s Turskom i nekim zemljama Perzijskog zaljeva. U siječnju 2004. Ahmad Kadirov je posjetio Sa...
Kadirov točno zna gdje treba povući crtu između muslimanskih običaja i islamističkog ekstremizma. U devedesetima je Kadirov bio tinejdžerski borac koji je ratovao protiv ruskih vojnika u Prvom čečenskom ratu. Njegov otac Ahmad bio je među najvišim čečenskim muslimanskim klericima, poklonik sufijskih redova, koji je proglasio sveti rat protiv Rusije. Ali nakon što su ga odbacili selafistički puritanci, Ahmad Kadirov se priklonio Kremlju u Drugom čečenskom ratu, započetom 1999. Ahmad je ubijen 2004., a njegov sin Ramzan je tada počeo svoj put prema preuzimanju vlasti. Uspješno se snašao u ruskoj taktici rata u kojemu su promoskovski Čečeni vodili borbu protiv pronezavisnih Čečena. Ali, više se ne radi danas o borbi za nezavisnost, već borba promoskovskih čečenskih domoljuba protiv nenacionalističkih islamističkih ekstremista, povezanih s međunarodnim terorističkim skupinama Al Kaidom i Daešom. Nema sumnje da je Kadirov svoje neprijatelje maknuo na kriminalan način, naručujući ubojstva u Moskvi i drugim europskim prijestolnicama, kao što su ubojstva Umara Israilova, Sulima Jamadajeva, Ruslana Jamadajeva i drugi.
Naravno, kad god se govori o sigurnosti Kavkaza, a posebice ruskog Kavkaza, Čečenija prva pada na pamet, što je nepravedno s obzirom na možda i složenije stanje u Ingušetiji i Dagestanu. Do sada nije uspješna preobrazba čečenskog imidža iz problematične zemlje u diplomatsko oruđe Ruske federacije na Bliskom istoku. A to je upravo ono što se događa, i to ne od jučer, iako postoje mnogi ruski političari koji smatraju da se davanjem slobode čečenskoj diplomaciji ujedno daje i veća mogućnost osamostaljenja čečenske republike.
Fenomen izravnog doticaja Čečena s muslimanskim svijetom nije nov. Tijekom dva čečenska rata sve strane su imale doticaja s Turskom i nekim zemljama Perzijskog zaljeva. U siječnju 2004. Ahmad Kadirov je posjetio Sa...
