Čečenski predsjednik Ramzan Kadirov jedan je od osebujnijih ruskih političara, ali ujedno osoba koja je postala iznimno važnom u islamskom svijetu. Islam je sastavni dio njegove unutarnje i vanjske politike. Često se u Ruskoj federaciji Kadirov smatra zaštitnikom muslimanskih prava. S druge strane, postoje i snažne kritike Kadirova kao ekstremista u pitanju islama. Posljednjih godina je zabilježeno da je Kadirov govorio u korist ubojstava iz časti, za poligamiju, u potpunosti je iskorijenio alkohol u Čečeniji, te uspio izglasati zakon za obvezu muslimanskog odijevanja za muškarce i žene. Oni koji su ignorirali te politike javno su osramoćeni, ali navodno su njegove paramilitarne skupine ujedno terorizirali, otimali i ubijali nevine civile za koje se tvrdilo da su islamistički pobunjenici. Tim nazivljem se sada miču politički neprijatelji i kritičari. Tijekom svih ovih godina, Kadirov je odbacivao takve optužbe.
Kadirov točno zna gdje treba povući crtu između muslimanskih običaja i islamističkog ekstremizma. U devedesetima je Kadirov bio tinejdžerski borac koji je ratovao protiv ruskih vojnika u Prvom čečenskom ratu. Njegov otac Ahmad bio je među najvišim čečenskim muslimanskim klericima, poklonik sufijskih redova, koji je proglasio sveti rat protiv Rusije. Ali nakon što su ga odbacili selafistički puritanci, Ahmad Kadirov se priklonio Kremlju u Drugom čečenskom ratu, započetom 1999. Ahmad je ubijen 2004., a njegov sin Ramzan je tada počeo svoj put prema preuzimanju vlasti. Uspješno se snašao u ruskoj taktici rata u kojemu su promoskovski Čečeni vodili borbu protiv pronezavisnih Čečena. Ali, više se ne radi danas o borbi za nezavisnost, već borba promoskovskih čečenskih domoljuba protiv nenacionalističkih islamističkih ekstremista, povezanih s međunarodnim terorističkim skupinama Al Kaidom i Daešom. Nema sumnje da je Kadirov svoje neprijatelje maknuo na kriminalan način, naručujući ubojstva u Moskvi i drugim europskim prijestolnicama, kao što su ubojstva Umara Israilova, Sulima Jamadajeva, Ruslana Jamadajeva i drugi.
Naravno, kad god se govori o sigurnosti Kavkaza, a posebice ruskog Kavkaza, Čečenija prva pada na pamet, što je nepravedno s obzirom na možda i složenije stanje u Ingušetiji i Dagestanu. Do sada nije uspješna preobrazba čečenskog imidža iz problematične zemlje u diplomatsko oruđe Ruske federacije na Bliskom istoku. A to je upravo ono što se događa, i to ne od jučer, iako postoje mnogi ruski političari koji smatraju da se davanjem slobode čečenskoj diplomaciji ujedno daje i veća mogućnost osamostaljenja čečenske republike.
Fenomen izravnog doticaja Čečena s muslimanskim svijetom nije nov. Tijekom dva čečenska rata sve strane su imale doticaja s Turskom i nekim zemljama Perzijskog zaljeva. U siječnju 2004. Ahmad Kadirov je posjetio Saudijsku Arabiju kada je ustvrdio da će upravo Čečenija biti glavna poveznica rusko-saudijskih odnosa. To je bio dobar korak, jer je potom Vladimir Putin pozvao Saudijce da pomognu obnovu Čečenije financiranjem velikih infrastrukturnih projekata. Prilikom tog posjeta Ahmad Kadirov je predložio osnivanje Međunarodnog centra za interpretaciju islama, instituciju koja bi bila ključna u izdavanju fetvi koje osuđuju terorističke napade u ime islama.
Uspješan atentat na Ahmada Kadirova u svibnju 2004. donekle je zaustavilo te inicijative, ali je njegov sin po preuzimanju vlasti 2007. nastavio očevim koracima. Prvo je impresionirao delegaciju Organizacije islamske konferencije koji su posjetili Čečeniju, a 2010. bio je prvi od svih stranih državnika koji je dva puta sudjelovao u ceremoniji pranja Ka'abe u Meki, ujedno prvi ruski musliman koji je to uspio napraviti. U idućim godinama Ramzan Kadirov je postao čest gost na dvorovima arapskih monarhija, kao i kod palestinskog vođe Mahmuda Abasa. Okosnicu njegove vanjske politike čini odio za vanjske odnose, pandan ministarstvu vanjskih odnosa, koji širi političke, gospodarske i kulturne kontakte Čečenije s bliskoistočnim zemljama.
Osim privlačenja novca za obnovu Čečenije, Kadirov također uspijeva prikazati Čečeniju kao regionalnom destinacijom za putovanje muslimana. Pozvao je mnoge arapske i muslimanske teologe, te se legitimizirao ne samo kao čečenski, dakle nacionalni, već kao svjetski muslimanski lider. Kad je 2013., tijekom svog posjeta Ujedinjenim arapskim emiratima, Jordanu, Bahreinu i Saudijskoj Arabiji ujedno održao susret s Čečenima, pokazao je da ima smisla za poveznicu s golemom čečenskom dijasporom koja čini oko 130 tisuća ljudi u Turskoj i Bliskom istoku. U Moskvi pažljivo prate Kadirovljeve poteze, te uglavnom prihvaćaju ideju posebne uloge Čečenije kao mosta između Rusije i Bliskog istoka. Putin želi da se taj imidž održi. Nova slika Čečenije je slika zemlje gdje muslimani uživaju svoja prava - semiotički vidljivo u najvećoj europskoj džamiji u Groznom - te time ujedno onemogućava islamističkim ekstremistima mogućnost govora o represiji muslimana.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
