Annie Lacroix-Riz, Lipanj 2014
Trijumf mita američkog oslobođenja Europe
U lipnju 2004, u vrijeme 60 godišnjice (prvi put okruglog broja proslavljanog u XXI stoljeću) savezničkog iskrcavanja u Normandiji, na pitanje "koja je, po vama nacija, koja je najviše doprinijela porazu Njemačke" IFOP (Insitut français d'opinion publique, Francuska agencija za javno mnijenje, za statistiku i za tržište, prim prev.) dala je potpuno suprotnu verziju, od one koje je dobila u svibnju 1945: to jest 58 i 20% za Sjedinjene Države i 20 i 57% za SSSR. Od proljeća do ljeta 2004. neprestano se bombardiralo javno mnijenje o tome kako su se američki vojnici od 6. lipnja 1944. do 8. svibnja 1945. probili kroz "Zapadnu" Europu, kako bi joj vratili slobodu, koju joj je ukrao njemački okupator i kojoj je prijetilo napredovanje Crvene Armije prema zapadu.
U odnosu na SSSR, žrtve tog "toliko spektakularnog preokreta (postotaka) tijekom vremena, nisu uopće postavljale takvo pitanje. Godina 2014. (70 godišnjica) obećava još gore odgovore u odnosu na "Saveznike" u Drugom svjetskom ratu, dok je u pozadini svega još i grubo vrijeđanje zbog ruskog svojatanja Ukrajine i ostalog.
Opisana je legenda narasla sa američkom ekspanzijom po europskom kontinentu, koju je planirao Washington već 1942. i koja je ostvarena uz pomoć Vatikana, koji je tutor katoličkih krajeva europskog kontinenta i koji upravlja od prije II svjetskog rata, za vrijeme II svjetskog rata kao i nakon njega u odnosu na mišljenje "sferom interesa Zapada". Ta je kampanja vođena zajedno i u konkurenciji s Njemačkom federalnom republikom (a potom sa ponovo ujedinjenom Njemačkom), opisani prodor na istok dobio je frenetičan ritam nakon pada Berlinskog zida (1989): u prah su se pretvorili "ratni ciljevi", koje je zahtijevala Moskva u srpnju 1941. i što je postigla 1944. (povratak teritorija iz 1939-1940) i 1945. (stjecanje sfere utjecaja, koja je predstavljala nekadašnji "sanitarni kordon" srednje i istočne Europe, odnosno stari njemački put za napadanje Rusije).
Američki je projekt tako brzo napredovao, da je Armand Bérard, diplomata iz Vichyja i, nakon Oslobođenja, savjetnik ambasade u Washingtonu (prosinac 1944.) i u Bonnu (kolovoz 1949.), u veljači 1952., prorekao: "suradnici starog kancelara (Adenauera) smatraju općenito da će onoga dana kad Amerika bude u stanju da gurne u prvi red nadmoćnu silu, SSSR pristati da napusti teritorije srednje i istočne Europe, kojima sada gospodari". Predskazanja, tada zapanjujuća "Kasandre" Bérarda nadiđena su u mjesecima svibnju i lipnju 2014.: nekadašnjem SSSR, svedenom na Rusiju 1991., prijete danas s ukrajinskih vrata.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
