Ironija najveće himne o slobodnom svijetu koju mnogi ne shvaćaju: Blinken podvaljuje Ukrajincima, a Neil Young njemu i američkim političarima već desetljećima

Antony Blinken je američki državni tajnik u aktualnoj Bidenovoj administraciji, a to je ekvivalent ministru vanjskih poslova. Bio je zamjenik državnog tajnika za vrijeme Obame, a mora mu se priznati da se dobro drži za svoje 62 godine. Ipak, Blinken je diplomat starog kova svjestan da na poziciji kao što je ova mora biti tolerantan, u stanju odrađivati sastanke s onima koji su mu dragi i koji možda baš i nisu, a isto vrijeme, po mogućnosti, valja ostaviti dojam donekle ležernog i simpatičnog predstavnika američke vanjske politike. To, dakako, nije lak zadatak u situacijama koje mogu biti vrlo izazovne i politički napete. No, Blinken ima "tajno oružje" - svoju gitaru.

Naravno, nije Blinken neki vrhunski gitarist koji u slobodno vrijeme radi kao političar. Širina njegovih interesa nije nešto poput frontmena Iron Maidena, Brucea Dickinsona, koji je ujedno i komercijalni pilot. Ali poznavanje gitare svakako je prigodna vještina koja jednom diplomatu takvog ranga dobro dođe kako bi pokazao kolegama da nije samo "uštogljeno odijelo" koje se po potrebi šalje na krizna žarišta.

Jasno, veći dio njegovog posla jest obilazak kriznih žarišta pa je Blinken tako jedan dan u Rijadu, drugi (i treći i četvrti) u Izraelu, a između toga pojavit će se neočekivano i u Kijevu kao što je učinio prošlog tjedna. Kao i drugi zapadni saveznici i on je inkognito stigao u glavni grad Ukrajine vlakom iz Poljske kako bi se sastao sa Zelenskim i dao mu potporu u poprilično teškom trenutku dok ruske snage prodiru sa sjeveroistoka u regiju Harkov. Cijenit će ukrajinski vrh što se pojavio, ali i dalje su skeptični prema američkoj potpori koja ih je zbog svađe u Kongresu ostavila mjesecima bez dodatnog naoružanja. Blinken pak, svjestan da treba nekako Ukrajincima podići moral, odlučio se za nekonvencionalnu ideju koja ja imala za cilj pokazati Ukrajincima da je "Amerika uz njih". Umjesto da zadnjim vlakom nestane iz Kijeva odlučio je tu provesti noć, a u večernjim satima spustio se do kultnog podrumskog kluba u centru Kijeva, Barman Dictat, mjesta koje je poznato po jazz i rock nastupima uživo.

Jer iako je front u rusko-ukrajinskom ratu dugačak i preko 1000 kilometara, od Kijeva je to u ovom trenutku još dosta daleko. Za komparaciju, manja je udaljenost od Zagreba do Ukrajine (oko 550 km), nego od Kijeva do Avdivke (oko 600 km), grada na istoku zemlje koji je do nedavno bio najveće žarište borbi. Jasno, to ne znači da je život u Kijevu lagodan i da se ne osjeća da je rat, naročito pošto je sam glavni grad često i meta ruskih zračnih napada (iako u zadnje vrijeme i ne toliko), ali ljudi ipak nastoje živjeti svoje živote i u takvim teškim trenucima. Noćni život u Kijevu svakako postoji, a u jednu od tih noći uključio se i američki državni tajnik.

U plavim trapericama i tamnoj košulji popeo se na pozornicu kluba Barman Dictat dok mu je pratnja bio ukrajinski bend 19.99. Oko vrata je nosio krasnu crvenu gitaru Epiphone kakva se često mogla viđati u rukama recimo Noela Gallaghera iz (nekadašnjih) Oasisa.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.