Iran je jedna od zemalja s najgorim pokazateljima zagađenja zraka. Posljedica je to nedostatka napora da se ovaj naftni i plinski div orijentira prema novijoj, zelenijoj tehnologiji. Ali, sada se to mijenja. Zagađenja i nepogode povezane s time izazvale su okolišnu, ali i društvenu opasnost. Pojedini dijelovi zemlje iskazuju oštro nezadovoljstvo nebrigom za okoliš. Znanstveno Iran kroči divovskim koracima naprijed, te je unatoč međunarodnim sankcijama, koje uključuju i uvoz tehnologije sa Zapada, razvio mogućnost istraživanja i razvoja u svojim tehnološkim parkovima. Nedavni posjet ministrice Vesne Pusić upravo je bio vezan uz mogućnost podijele iskustava Hrvatske (možda i EU) i Irana oko ovog pitanja.
Ministrica Pusić posjetila je iransku potpredsjednicu za zaštitu okoliša Masume Ebtekar, koja je tom prilikom istaknula svoje znanje o strogim zakonima za zaštitu okoliša, te izrazila nadu da će se ostvariti bolji standardi zaštite okoliša, posebno kod pitanja velikog broja vozila i njihovih ispušnih plinova, kao i zbog rastuće industrije, prije svega one fosilnih goriva. To Iranu stvara i velike zdravstvene probleme, te povećani pritisak na ekonomiku zdravstva. Vrlo brzo nakon toga, iranski potpredsjednik za znanost i tehnologiju Sorena Satari objavio je da će Iran ove godine početi koristiti biogoriva, što je prvi puta u iranskoj povijesti da se kreće u realizaciju ovakve ideje.
Inicijativa će se prvo isprobati u pilot projektu i uključiti će miješanje bioetanola i biodizela s običnim gorivom u autobusima, minibusecima i odabranim automobilim u iranskim zonama slobodne trgovine. Time bi se vidjelo da li je projekt izvodljiv, ali krajnji je cilj potpuno uvođenje nacionalnih mjera upotrebe biogoriva u bliskoj budućnosti. Potpredsjedništvo se nada da će gorivom koje ima vrlo male emisije ugljičnog dioksida pomoći iranskim gradovima koji pate od ozbiljnog zagađenja zraka.
Proizvodnja bioetanola i biodizela u Iranu je ograničena na akademska istraživanja, iako zemlja ima velik potencijal za bioenergiju. Unatoč sankcijama i političko-ekonomskim poteškoćama povezanim s njima, Iran ima vrlo razvijenu energetsku dinamiku. Cilj je Irana da postane tehnološki i ekonomski predvodnik regije. No, svi ti planovi vezani su uz želju zapadnih zemalja da iste te projekte onemogući sankcijama. Dodatan je problem i unutarnji sustav subvencija, odnosno oblik socijalnog populizma koji ponešto čuva i narodno povjerenje i podršku Islamskoj republici. Kako subvencije nisu održivi način gospodarenja, krajem 2010. Iran je krenuo u reformu subvencija, pri čemu bi se cijene energije podigla na 90 posto cijene regionalnog goriva, što bi omogućilo veću konkurenciju iranske industrije.
Upravo je s porastom urbanizacije, visokim energetskim troškovima i željom za vodećim mjestom na Bliskom istoku otvoren put prema modernim rješenjima za zaštitu okoliša, poput obnovljive energije, energetske učinkovitosti, upravljanja otpadom i recikliranjem. Geografski je Iran vrlo pogodan za alternativne izvore energije. Prosjek od 280 sunčanih dana daje Iranu veliki potencijal za proizvodnju solarne energije, a na to dolazi i potencijal vjetra na širokoj iranskoj visoravni, što je uostalom i tradicionalni način hlađenja iranskih starih kuća (putem sustava koji se zove badgir, hvatači vjetra). Ipak, energija iz obnovljivih izvora čini manje od jednog postotka cjelokupne energetske potražnje zemlje. Prema petogodišnjem planu Vlade, do ožujka 2016.to bi se trebalo povećati na 1,5 posto, s tendencijom rasta. Problem je što su sankcije usporile strana ulaganja i razvoj obnovljive energije.
Ulaganja u Iran su visoko rizična, ali i visoko profitabilna. Tržište se razvija unatoč sankcijama i unutarnjim i vanjskim nedoumicama. U sektoru obnovljive energije, iransko je tržište gladno napredne zapadne tehnologije, ali ima i potencijal razvoja lokalnih rješenja zbog specifične geografije, socioekonomskim i kulturalnih datosti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
