Ronald Reagan je bio iznimno popularan američki predsjednik. Jedan od najpopularnijih u 20. stoljeću. Zbog svojeg šarma i popularnosti 1980. i 1984. s ogromnom većinom pobijedio je na predsjedničkim izborima. Demokrati su Reagana nazivali "teflonskim" predsjednikom jer niti jedna njegova pogreška nije mu naštetila. Međutim, predsjednik nije bio u stanju pretvoriti osobnu popularnost u potporu za dijelove svoje vanjske politike.
Reaganovi vanjskopolitički prioriteti bili su Srednja Amerika i Bliski istok. Oba područja bila su uvučena u hladnoratovska nadmudrivanja Washingtona i Moskve. U Srednjoj Americi izbijale su revolucionarne ljevičarske pobune i bile formirane lijeve vlade koje su prkosile interesima SAD-a, a zagovarale su suradnju sa Sovjetskim Savezom i socijalističkim blokom. Nikaragva, El Salvador, Gvatemala, Grenada bili su u središtu američke pozornosti. Jednako kao i Iran i ostatak Bliskog istoka koji se počeo mijenjati nakon Iranske revolucije i sovjetske intervencije u Afganistanu 1979.
Naime od kraja šezdesetih godina i Vijetnamskog rata, Kongres je počeo otvoreno stupati na scenu i kreirati američku vanjsku politiku što prije nije bio slučaj. Kongres je odbijao predsjednicima odobriti novac za trening i opremu saveznika te slanje američkih trupa u prekomorske avanture. Sa sličnim problemima se suočavao Reagan. Npr. Kongres je donio Bolandove amandmane, tri amandmana između 1982. i 1984. koji su prkosili predsjedniku i zabranjivali vojnu pomoć američke vlade ...
Reaganovi vanjskopolitički prioriteti bili su Srednja Amerika i Bliski istok. Oba područja bila su uvučena u hladnoratovska nadmudrivanja Washingtona i Moskve. U Srednjoj Americi izbijale su revolucionarne ljevičarske pobune i bile formirane lijeve vlade koje su prkosile interesima SAD-a, a zagovarale su suradnju sa Sovjetskim Savezom i socijalističkim blokom. Nikaragva, El Salvador, Gvatemala, Grenada bili su u središtu američke pozornosti. Jednako kao i Iran i ostatak Bliskog istoka koji se počeo mijenjati nakon Iranske revolucije i sovjetske intervencije u Afganistanu 1979.
Naime od kraja šezdesetih godina i Vijetnamskog rata, Kongres je počeo otvoreno stupati na scenu i kreirati američku vanjsku politiku što prije nije bio slučaj. Kongres je odbijao predsjednicima odobriti novac za trening i opremu saveznika te slanje američkih trupa u prekomorske avanture. Sa sličnim problemima se suočavao Reagan. Npr. Kongres je donio Bolandove amandmane, tri amandmana između 1982. i 1984. koji su prkosili predsjedniku i zabranjivali vojnu pomoć američke vlade ...
