Doba terorističke organizacije Daeš u Iraku polako se približava kraju, posebno s odlučujućom bitkom u Mosulu. Među nizom problema koji će zadesiti tu zemlju na oslobođenim područjima često se previđa strukturalni problem kurdistanske autonomne pokrajine u Iraku. Područje je postalo vrlo nestabilno. Samo u nekoliko posljednjih mjeseci ubijen je još jedan kurdski novinar, krvna osveta je izvršena nad jednim sveučilišnim studentom, prijetnje smrću upućene su kurdskoj parlamentarki, postavljena je bomba u ured Iranske kurdske stranke koja je ubila sedmoro ljudi, a niz osujećenih terorističkih napada dogodilo se u provinciji Sulejmanije. Uz sve to, Kurdistan doživljava prosvjede državnih službenika za neisplaćene plaće, kurdistanski parlament jedva djeluje, sve je više izbjeglica i raseljenih osoba, a turski zračni napadi ciljaju po skrovištima Kurdistanske radničke partije (PKK) u sjevernom Iraku. Kurdistanska regionalna vlada je od 2011. uspjela dovesti Kurdistan u financijski kolaps i unutarnji sukob.
U novoosnovanom Američkom sveučilištu Kurdistana u Dahuku održana je sredinom prosinca konferencija pod imenom 'Buduća nezavisnost Kurdistana: izazovi i prilike', gdje se stvorila povijesna platforma glavnih iračkih kurdskih vođa koji odbacuju iračku državnost. Masrur Barzani, moćni kancelar Kurdistanskog regionalnog sigurnosnog vijeća i vjerojatno najglasniji pobornik oslobađanja od Bagdada, smatra da Kurdi nisu prihvaćeni kao jednaki građani, ali da odbijaju subordinaciju. Njegov šurjak i rođak, premijer Nečirvan Barzani smatra da je vrijeme da se pitanje kurdske nezavisnost raspravi među Kurdima i međunarodnom zajednicom. Njegov djed Mula Mustafa Barzani potpisao je ugovor o autonomiji 1970. sa Saddamom Husseinom, što pokazuje da su irački Kurdi doista daleko snažniji od njihovih sunarodnjaka u Turskoj i Iranu. Povijesno su odvojeni od Arapa i nikad nisu asimilirani, već su homogeni i zemljopisno koncentrirani. Ali, umjesto 'nesumnjive kurdske državnosti', nakon poraza Daeša Erbil se više približava oslabljenoj autonomiji, političkoj entropiji i možda oružanom sukobu.
Irački Kurdistan nalazi se u teškoj gospodarskoj situaciji. Dug vlade premašuje 22 milijarde dolara. Dostupnost električnoj energiji smanjila se na razine iz 2005., što znači da struja dolazi u mnoge krajeve samo četiri sata dnevno i većina obitelji mora imati privatne generatore električne energije. Deseci tisuća mladih migrira izvan regije. I iako kurdistanska vlada izvozi oko 600 tisuća barela nafte dnevno u Ceyhan, ovi su izvozi upitni jer su ovisni o Turskoj i velik dio stiže iz Kirkuka, koji je dalje sporna regija.
Dodatna poteškoća je odlazak međunarodnih energetskih kompanija. Exxon Mobil se povukao iz tri naftna polja u provinciji Sulejmanije kao rezultat smanjene proizvodnje. Vlada u Erbilu tvrdi da se Exxon nije povukao iz političkih razloga, već da se američki energetski div želi okrenuti eksploataciji prirodnog plina kojim Kurdistan obiluje. Krajem 2015. još jedna američka korporacija se povukla – Chevron, a otišli su i francuski Total te ruski Gazprom. Sveukupno je 19 polja napušteno, a ta povlačenja teško pogađaju financijski labilnu kurdistansku vladu. Neki krive iranski utjecaj u provinciji Sulejmanije i pritisak da američki interesi tamo popuste. A upravo u toj provinciji dolazi do velikih prosvjeda zbog teških gospodarskih stanja za državne službenike i obrazovne djelatnike s obzirom na kašnjenje plaća i smanjivanje plaća kao posljedica štednje, borbe protiv terorizma i smanjene cijene nafte na svjetskim tržištima.
Nakon što je WikiLeaks objavio prepiske preko elektroničke pošte između kurdistanskog Ministarstva prirodnih resursa i turskih dužnosnika, shvatila se dubina financijske i političke krize u regiji. Prema mišljenju nekih Kurda, ministarstvo je pokušalo osigurati dodatnih pet milijardi dolara pozajmnice u Ankari i ponuditi Turcima veći udio u kurdskim naftnim poljima kako bi time zaštitili ekonomske interese u Kurdistanu. Drugi, uključujući parlamentarce u Erbilu, odupiru se prijedlogu ministarstva i prodaji kurdske zemlje Turskoj. Irački dužnosnici u Bagdadu također su kritički reagirali, ukazujući da kurdistanska vlada nema legalno pravo prodavati naftna polja Turskoj.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
