Uvod
Američki vojno-industrijski kompleks je termin koji označava skup industrija, fakulteta, istraživačkih centara, laboratorija i lobističkih skupina koje predstavljaju vojnu industriju i vojne tehnologije. Radi se o industriji koja snažno utječe na američku vanjsku politiku i igra veliku ulogu u globalnim ratovima.
Od invazije na određenu državu s kojom se sponzoriraju vojne kompanije, preko ilegalne eksploatacije prirodnih resursa od koje profitiraju firme iz energetskog sektora pa sve do obnove napadnutih država putem natječaja za američke građevinske firme stvara se zatvoreni krug industrije ratovanja na štetu kako američkih tako i stranih poreznih obveznika.
No, simbiotička veza vojne industrije i američkih političara ima puno veće opsege. Od ratova u Siriji, Iraku i Afganistanu koji služe kao poligon za potrošnju starih zaliha i isprobavanje novih vojnih tehnologija, pa sve do stvaranja političkih i vojnih napetosti na ruskoj granici i Korejskom poluotoku koje rezultiraju konstantnim naoružavanjem i profitom, vojno industrijski kompleks je jedna iznimno utjecajna industrija koja je nadišla svoju izvornu obrambenu svrhu. Rat protiv terorizma je stvorio novu paradigmu modernog ratovanja i omogućio vojnoj industriji nepresušan izvor ratova protiv globalnog nevidljivog neprijatelja.
Povijest
1961. američki predsjednik Dwight D. Eisenhower je u svom oproštajnom govoru naciji upozorio građane na rastuću opasnost jedne snažne interesne skupine koja ima veliki utjecaj na američku politiku u Washingtonu. Američki predsjednik je bio svjestan važnosti SAD-a da posjeduje vojnu moć te je smatrao da bi ista trebala služiti državi, a ne obrnuto.
Vojna industrija u svojoj modernoj inačici je nastala u Europi, točnije u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj krajem 1880-te uslijed industrijske revolucije. Utrka u naoružavanju, tehnološki napredak, mogućnost masovne mobilizacije putem željeznica je eskalirala Prvim, a potom i Drugim svjetskim ratom. Uzevši u obzir metode djelovanja, nacistički vojno-industrijski kompleks se nije u mnogočemu razlikovao od današnjeg.
Nakon pada Berlina, političke i vojne napetosti između Washingtona i Rusije su poticale konstantnu utrku u naoružavanju što je omogućilo profite za vojnu industriju koji su se brojali u milijardama. Osim naoružavanja, vojna industrija je odigrala veliku ulogu u konstantnim intervencijama u zemljama Trećeg svijeta poput Vijetnama gdje je SAD potrošio oko 950 milijardi dolara po današnjim mjerilima.
S padom komunizma u Europi, smanjila se utrka u naoružavanju te je vojna industrija pronašla novu priliku u ratu protiv terorizma kojeg je 2001. pokrenula Busheva administracija. Borba protiv globalne nevidljive prijetnje predstavlja nepresušan izvor ratova.
Proces ratovanja
Proces ratovanja se sastoji od nekoliko faza koje zajedno čine jednu neraskidivu cjelinu.
Lobiranje
Američka vlada godišnje troši na vojnu industriju do 1000 milijardi dolara. Utjecaj američkog vojno-industrijskog kompleksa je iznimno snažan iz razloga što se radi o industriji koja obuhvaća mnoge važne sektore američkog društva te ima snažan utjecaj na američku ekonomiju. Ona uključuje ne samo velike vojne firme već istraživačke centre, fakultete, laboratorije te aeronautički i elektronski sektor.
Taj utjecaj je najprije afirmiran lobiranjem. Naime, vojna industrija je jedan od najvećih donatora američkih političara. Iako su u prošlosti bili preferirani Republikanci koji su tradicionalno više zagovarali vojnu intervenciju, danas su te podjele zanemarive što je pokazala intervencionistička politika Obamine administracije. Stoga republikanski i demokratski predstavnici u Kongresu podjednako dobivaju novac od vojnih interesnih skupina.
Također u svijetu lobiranja nezaobilaznu ulogu ima termin poznat kao 'rotirajuća vrata', odnosno promjena profesije. Naime, mnogi američki političari i dužnosnici nakon dugogodišnjeg iskustva odluče napustiti javnu službu i postati lobisti za privatne kompanije koristeći pritom poznanstva i utjecaj stečene u javnom sektoru. U slučaju vojne industrije, često se radi o bivšim dužnosnicima iz Pentagona, Kongresa i Bijele kuće koji postaju posrednici u zaključivanju milijarde dolara vrijednih ugovora između Washingtona i vojnih kompanija koje između ostalog podrazumijevaju i investiranja u nove tehnologije, odobravanje većih vojnih budžeta te vojnih intervencija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.