Imperije se spremaju na obračun u svijetu gdje su resursi ograničeni, a kapitalistička ekonomija ne poznaje umjerenost : Kako se svijet tako naglo našao u atmosferi koja podsjeća na onu prije izbijanja dva svjetska rata?

Četvrti je dan od početka rata u Ukrajini i već smo došli do situacije gdje se spominje nuklearno oružje. Konkretno Rusija ističe kako stavlja svoje nuklearne kapacitete na visoki stupanj pripravnosti, neposredno prije (ili nakon, teško je definirati) potvrde da bi se sutra ujutro ipak trebao održati sastanak ukrajinske i ruske delegacije i to, navodno, na bjelorusko-ukrajinskoj granici. Hoće li to do tog sastanka doći, vrlo je upitno, a ako i dođe relativno su male šanse da će se u sklopu istog nešto konkretno dogovoriti - iako bi to bio najbolji scenarij jer ova situacija, kao što ćemo uskoro argumentirati, ako se nastavi još neko vrijeme može postati daleko opasnija nego što je u aktualnom, već i više nego dovoljno strašnom obliku.

Kao prvo, situacija na terenu. Spominju se tzv. "kotlovi", mjesta gdje bi ukrajinska vojska i razne borbene skupine bile namamljene te tamo eliminirane od strane ruske vojske. Takva taktika je poprilično poznata u ratovanju, no za sada nema neke konkretne potvrde da se to događa. Ako pak to nije na snazi onda imamo situaciju koja se ne razvija dobro po Rusiju. Unatoč vijestima da su ruske snage danas ušle u Harkov, drugi po veličini ukrajinski grad (oko 1.4 milijuna stanovnika) na svega 20-ak kilometara od ruske granice, nema potvrde da je ruska vojska osvojila grad. Štoviše, jedine vijesti koje stižu iz Harkova od podneva su uništena ruska vojna oprema i informacije o skupinama ruskih vojnika koji su se predali ili su pak zarobljeni.

Naravno, Rusija je pokrenula ovu agresiju na Ukrajinu te stoga može i sama deklarirati koji su bili/jesu njeni vojni i strateški ciljevi. No, ako su ciljevi ono što je bilo većini očito od samog početka - rušenje pro-zapadne Zelenski administracije, zauzimanje većih gradova uključujući Kijev, Harkov, Odesu, ali i strateški bitan Mariupolj - Rusija u prvih četiri dana nije ostvarila niti jedan cilj. To je još i veći udarac ako se uzme da su invaziju na Ukrajinu pokrenuli s faktorom iznenađenja, iako trapavim ("nećemo napasti, nećemo napasti, nećemo napasti - napadamo!").

Ukrajinski državni izvori spominju velik broj ruskih vojnih žrtava, tisuće ubijenih vojnika. Ove informacije su, gotovo sigurno, pretjerane što je tipičan slučaj u svakom sukobu, no ako su stvarne brojke čak i dvostruko manje to je već veliki udarac za Rusiju koja teško da je ušla u ovaj sukob s namjerom da gubi tolike vojnike (ne zato što nema vojnika, navodno većina nagomilanih snaga još nije ni prešla ukrajinsku granicu, već zbog teškog načina pravdanja takvog stanja domaćoj javnosti).

Što se tiče informacijske nadmoći jasno je da će tu Ukrajina odnijeti uvjerljivu pobjedu od samog početka. Štoviše, koliko možemo vidjeti kroz ova četiri dramatična dana, ruski državni mediji su skoro potpuno tihi (a i teško dostupni zbog intenzivnih cyber udara). Dakle, to je jedna cijela vojna komponenta od koje je Rusija odmah u startu odustala, a među najvažnijima je. U svega četiri dana ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, za kojeg je šira javnost na Zapadu do sad jedva znala, transformirao se u kakvog akcijskog junaka koji patrolira ulice Kijeva, "busa se u prsa", prkosi Putinu i grandiozno poručuje kako on i njegovi suborci sada stoje na braniku cijelog svijeta braneći demokraciju i sve što je dobro od ruskih zločinaca.

U profesionalnom žargonu može se reći da je za Rusiju ovo "PR noćna mora" od koje se možda više nikad neće ni oporaviti. Večerašnja pak informacija da nuklearno oružje stavljaju u "stanje pripravnosti" je još dublje gaženje preko Rubikona. Izazivanje straha u Europi (i svijetu) je nešto što se ni samoj Rusiji neće oprostiti, a definitivno nikad Vladimiru Putinu koji je sad već itekako svjestan da je krenuo putem bez povratka.

U svojoj izjavi je poručio kako nuklearno oružje stavlja u stupanj visoke pripravnosti zbog "prijetećeg NATO-a". Jasno, tu ga se dočekalo s još jednim udarcem i retorikom u stilu "kakvog prijetećeg NATO-a?!". No, taman da je dugogodišnji ruski predsjednik i doživio nekakvo pomračenje uma i sad zaista predstavlja opasnost po opstanak svijeta (u kojem slučaju se taj svijet onda može samo nadati da ruski vojni vrh mu neće još dugo biti lojalan), nema smisla pričati besmislice o NATO-u. NATO nije obrambena organizacija, kao što se tvrdi, iza NATO-a su agresije na zemlje koje nisu nikad napale niti jednu NATO članicu. NATO redovno održava velike vojne vježbe u Crnom moru, neposredno uz Rusiju, što se može okarakterizirati u najmanju ruku kao opasna provokacija. O širenju NATO-a prema ruskoj granici da ni ne govorimo.

Nije teško, čak ni iznenađujuće, da se Rusija promiče u imperijalnu silu, ali to samo znači da smo ušli u najtežu fazu, u zoru obračuna imperijalističkih sila koje su naoružane do zuba uključujući i s raznim vrstama oružja za masovno uništenje (osim nuklearnog tu je i biološko, kemijsko...). U isto vrijeme tvrditi da NATO nije jedan od krakova imperijalističke noćne more koja guta svijet pred našim očima bilo bi posve pogrešno.

Ali uz NATO i Rusiju tu su i druge imperijalističke sile koje su sad jako razbuđene i spremne djelovati. Uzmimo Tursku (koja jest i NATO članica, ali svakako i "sama za sebe"), silu koju bismo mogli nazvati "vječnim" ruskim suparnikom. Turska, koja je oportuno surađivala s Rusijom tamo gdje joj je odgovaralo (Turski tok, podjela interesne sfere u Siriji) sad osjeća da njezin historijski rival tetura. Brzo su pokrenuli izgradnju svojih vrlo učinkovitih vojnih dronova u Ukrajini te daju i drugu potporu Ukrajini.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.