Ideja mira kreće se po tankom ledu: Trumpov plan, ruska prednost i europska nemoć pretvaraju ukrajinske pregovore u neizvjesni eksperiment
Nakon nekoliko frenetičnih dana diplomacije čini se da je svima u interesu stvarati dojam kako je mir u Ukrajini "na dohvat ruke". Donald Trump govori da smo "vrlo blizu dogovora", Volodimir Zelenski, koji je još prošlog tjedna djelovao gotovo slomljeno, sada govori o "brojnim izgledima" za stvarni put prema miru. U zajedničkoj američko-ukrajinskoj izjavi ponavljaju se riječi "održiv i pravedan mir". No iz Moskve dolaze daleko hladnije poruke: iz Kremlja stižu primjedbe da je "prerano" govoriti o dogovoru, da su neki elementi prijedloga "pozitivni", ali da mnogi zahtijevaju "posebne rasprave stručnjaka". Ta razlika u tonu već sama po sebi otkriva koliko je proces krhak.
Sve je počelo curenjem nacrta američkog mirovnog plana s 28 točaka. Dokument je u Kijevu i dijelu Europe dočekan kao "ruska lista želja": teritorijalni ustupci, ograničavanje ukrajinske vojske, neutralni status zemlje, razne formulacije koje su izgledale kao da su pisane u Moskvi, a ne u Washingtonu. Europski diplomati potrčali su "gasiti požar", svjesni da ih Trumpova administracija opet gura u ulogu statista – kao što je već bilo slučajeva nakon pregovora u Rijadu, pa potom na samitu u Aljasci, ili pri pokušaju summita u Budimpešti, kada je Bruxelles doslovno zatvorio zračni prostor za ruski avion. U samo nekoliko dana nastao je europski protudokument, također s 28 točaka, koji je iz američkog nacrta izbacio eksplicitno priznanje ruskog suvereniteta nad Krimom, Luganskom i Donjeckom te zamijenio "davanje teritorija" formulom o "pregovorima o teritorijalnim razmjenama" uz čvršće sigurnosne garancije za Kijev.
Rezultat tog povuci–potegni bila je skraćena verzija plana, sa 28 na 19 točaka, o kojoj se raspravljalo u Ženevi. Najspornija pitanja — teritorij i budući odnos Ukrajine prema NATO-u — jednostavno su "pogurana prema vrhu", ostavljena za izravne razgovore između Trumpa i Zelenskog. Nakon početnog šoka u Kijevu, uslijedio je i refleks samoodržanja: ukrajinska delegacija je, kako priznaju i u samom Kijevu, iskoristila ženevski format prije svega kako bi "izbacila najgore" iz originalnog američkog prijedloga i pokazala da je spremna pregovarati, ali ne i kapitulirati. Ipak, ono što je danas na stolu znamo vrlo fragmentarno – oko najnovije verzije plana spušten je debeli veo tajnosti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
