Jacques Delors, legendarni predsjednik Europske komisije, i prema nekima najbolji od svih predsjednika ikad, vjerojatno je pocrvenio od srama kad je čuo da je njegov kolega socijalist Francois Hollande dao novi prijedlog o budućnosti Europe. Francuski predsjednik je izašao s prijedlogom stvaranja vlade eurozone, koju bi tvorili samo šest zemalja koje su stvorile Europsku uniju – Francuska, Njemačka, Italija, Belgija, Luksemburg i Nizozemska. Ove zemlje bi stvorile direkcijsku upravu koja bi se brinula o zajedničkom proračunu i imala bi parlament.
Hollande je ovaj prijedlog nazvao avangardom koji bi pogurao oblikovanje federalne vlade bez zemalja koje se protive daljem produbljivanju ili integraciji 28-člane Europske unije. Nigdje nije spomenuta Velika Britanija, ali njezina nepojavnost i tišina o njoj je gromoglasna. Klasična podjela kontinenta i Otoka je došla do vrhunca. Zapravo Hollande na mala vrata uvodi Ujedinjene države Europe, koju će činiti europska 'koalicija voljnih'.
Francuski je predsjednik svoj prijedlog izložio, ironično, u tekstu kojim je obilježen 90. rođendan Delorsa, ali koji je napisan više u svrhu odgovora kritici snalaženja eurozone prema grčkoj dužničkoj krizi. Također se njime izražava francuska pozicija prema europskim reformama, a u vidu britanskog referenduma koji bi se trebao održati iduće godine ili najkasnije početkom 2017.
U Journal du Dimanche, Hollande piše da su europski problemi uzrokovani ne propašću europskog sna, već povratkom nacionalnim sebičnostima, u čemu se očito usmjerava prema Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Po njemu, najveća prijetnja nije previše Europe, nego premalo. Zalaže se za povratak originalnoj ideji stvaranja jedinstvene europske valute koju je predložio Delors 1989. Tada je Hollande bio ministar financija Francuske i Delorsov proteže. Delors je tada euro smatrao valutom temeljenom na solidarnosti i odgovornosti, a Hollande ga danas smatra previše tehničkim i suhim financijskim oruđem. U Delorsovo vrijeme ideja o vladi eurozone imala je i nekog smisla, ali Hollandeovo spominjanje povratka na tu ideju, ne uzimajući u obzir sve što se u međuvremenu dogodilo, liči na oživljavanje zombija.
Hollande želi svoriti elitni klub unutar kluba, parlament koji bi odbacio prijedloge Europskog parlamenta, komisiju koja bi proturječila Europskoj komisiji. Ne bi to bio klasičan parlament, već više parlamentarni klub koji bi obuhvaćao zastupnike Europskog parlamenta šest zemalja koji bi se nalazili u posebnim sjednicama i glasali za zakone eurozone. Ali, vlada bi imala vlastitog premijera i vlastiti proračun, odvojen od europskog proračuna, te bi putem njega bili u mogućnosti ulagati i pomagati osjetljivijim zemljama.
Time bi svakako završio europski projekt kakav znamo, jer bi količina demokratskog deficita bila prekomjerna. Naime, šest zemalja postali bi lordovi političke i ekonomske orijentacije Europske unije, zaustavljajući volju svih drugih, i to bez potrebe zabrinutosti oko europske javnosti i njezinog javnog mnijenja. Ostalih trinaest zemalja eurozone slijepo bi moralo pratiti odluke korifeja europske demokracije.
Europska unija nam je predstavljena kao jedinstven klub koji počiva na solidarnosti, suradnji i razvoju. Hollande, lažni socijalist, predlaže da bogate zemlje postanu bogatije, a siromašne da se snalaze kako znaju. Nejednakost je za socijalista Hollandea realno stanje stvari. Nedugo nakon vrhunca grčke krize, Jacques Delors je pozvao europske vođe da poštuju vrijednosti solidarnosti i suradnje bez obveze da napuste restrukturiranje grčkog duga, ali i da ne uništavaju jednu članicu. Ipak, Hollande je dotaknuo kroničan problem Europe.
Naime, europsko je ujedinjavanje sazdano oko jednostavne činjenice. Grozno iskustvo Prvog i Drugog svjetskog rata skoro je upropastilo sav napredak Starog kontinenta. U pokušaju pronalaženja rješenja za europska neprijateljstva, pronađena je zajednička crta interesa – ekonomija. Ne treba zaboraviti da je prva unija bila vezana uz ugljen i čelik i slobodnu trgovinu tom robom. S vremenom se slobodna trgovina ispostavila najboljim načinom rješavanja međudržavnih problema. Na to je nadovezana priča o europskom jedinstvu, unikatnom spoju vrijednosti i ideala koje stoje iza europske kulture. Takvo jedinstvo i solidarnost ključ su napretka i povezanosti europskih naroda.
I sve je djelovalo odlično dok je gospodarstvo išlo dobrim tijekom. Onog trenutka kada je ekonomija, to vezivno tkivo europskog identita, počela opadati i u najvećim europskim gospodarstvima, europskog 'duha' je kronično ponestalo. Sada se pokušava institucionalizirati ideja da je Europska unija zapravo jedna velika banka, u kojoj djeluju davatelji i posuđivači novca. Delorsova ideja da su sve države članice partneri očito ne drži vodu u takvoj Europi.
Hollande ovime nastoji pokazati i francusku snagu u Uniji, posebno u odnosu na svog istočnog susjeda Njemačku. Pitanje je da li to može pokazati bez da izazove kolaps i disintegraciju europskog projekta. Merkel gotovo sigurno neće prihvatiti ovakav projekt, a planiranje ujednačavanja poreza u zemljama eurozone neće naići na dobre odjeke u zemljama s manjim porezima, posebice u Irskoj. London bi na ovaj prijedlog mogao odgovoriti neutralno. Naime, ovakva radikalna mjera i restrukturiranje eurozone mogao bi biti uvod u neke veće promjene, možda i u smjeru koji želi David Cameron. Ako bi se okrupnila grupa eurozone i stvorila jedinstven blok, Britanija bi mogla biti u drugom bloku, te bi Europska unija imala dva usporedna tijeka razvoja, pri čemu bi se postiglo više nezavisnosti, a to je ono što Cameron želi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
