Predsjednički izbori održavaju se u Egiptu od 26. do 28. ožujka ove godine. Sadašnji predsjednik Abdel Fatah el-Sisi formalno je najavio svoju utrku za drugi mandat 19. siječnja. Zasad je u utrci još samo Musa Mostafa Musa, čelnik stranke Ghad koji je zapravo samo privid protukandidata. Šest drugih kandidata povuklo je svoje kandidature iz različitih razloga.
Mediji govore povoljno o Sisiju, kao i drugi političari koji podsjećaju kako je Sisi zaustavio Muslimansko bratstvo i zaustavio ih u borbi za moć, te da svaki građanin duguje svoju potporu sadašnjem egipatskom predsjedniku. Međutim, početkom veljače Bloomberg je izdao članak prema kojemu Muslimansko bratstvo govori kako se Sisi namjerava pomiriti sa zabranjenom skupinom prije izbora, što je izazvalo seriju reakcija. Navodno Sisi pokušava dosegnuti zatočene čelnike Bratstva preko vojne obavještajne službe kao dio dogovora gdje bi se iskusniji političari oslobodili u zamjenu za povlačenje iz političkog života. Kao znakove toga mogu se protumačiti i koraci koje Sisi čini u posljednje vrijeme.
Tako je predsjednik otpustio ravnatelja Egipatskog ureda za opće informiranje generala Haleda Favzija, koji je poznat kao tvrdolinijaš prema Muslimanskom Bratstvu. Ujedno je zatvoren dijalog prema zatočenom bivšem vojnom čelniku generalu Samiju Ananu, predsjedničkom protukandidatu koji gaji bliske odnose s Muslimanskim bratstvom. Anan je obećao ponovno otvoriti dokumente o prošlim sudskim odlukama protiv Bratstva za koje vjeruje da su ispolitizirane, sve u nadi kako bi mogao zadobiti veću potporu na nadolazećim izborima. Sisi, međutim, koristi pomirenje s Bratstvom kako bi upravo ti dokumenti pomogli njemu, a ne Ananu.
Bloombergov članak ipak je možda preuveličana novinarska patka pred izbore. Naime, egipatski predsjednik nema ustavne moći za pomirenje s Muslimanskim bratstvom, koje je stavljeno na popis terorističkih organizacija kao ni za oslobađanje zatočenih vođa. Mogućnost predsjedničkog oprosta legalno postoji, ali trenutačno je nemoguće jer većina lidera Bratstva još nije osuđeno, pa im se ne može za ništa oprostiti. Oni su u sudskom procesu koji se oteže godinama. Istina, u autokratskoj državi kao što je Egipat, možda bi se moglo nešto učiniti po tom pitanju, ali režim ipak nastoji prikazati postojanje legalne uprave i političkog procesa.
Drugi se pitaju kako to da egipatski sektor sigurnosti jača svoj udar na Bratstvo u Egiptu dok Kairo istovremeno gaji sve bolje odnose s Hamasom u Palestini i sudanskom vladajućom strankom Nacionalni kongres, koji su dio svjetskog Muslimanskog bratstva. Delegacije Hamasa su nekoliko puta posjetile Egipat krajem prošle i početkom ove godine, te se susreli s dužnosnicima koji ciljaju na palestinsko pomirenje i pomoć egipatske obavještajne zajednice, a u veljači su se pojavili prvi znaci oporavka u bilateralnim odnosima Egipta i Sudana, ponajprije oko velike brane na Nilu koja prijeti gospodarskom i poljoprivrednom razvoju Egipta. Unatoč tome, uloga Turske i jačanje odnosa Ankare i Kartuma može biti prepreka tom približavanju.
Naravno, pragmatičan oblik međudržavnih odnosa ima svoju logiku ovdje. Egipatska politika protiv Bratstva cilja rušenju cijele jedne oporbe ukorijenjene u društvu, za koju vlada smatra da je ekstremistička i da ne smije imati političku ulogu. No, ne može natjerati Palestinu i Egipat na isto, pa se Kairo mora povezati s Bratstvom izvan Egipta, i to ironično jer se radi također o interesima egipatske nacionalne sigurnosti. Sisi je maestralno uspio u tom poslu, jer su sudanske i palestinske političke stranke povezane s pokretom priznale trenutačnog egipatskog predsjednika i vlast koja je tijekom ustanka u ljeto 2013. godine zamijenila čelnika Muslimanskog bratstva Mohameda Morsija na vrhu egipatske države.
Pitanje je i kako bi političari i građani reagirali na Sisijevo pomirenje s Muslimanskim bratstvom nakon godina bitke protiv organizacije. Mnogi od njih su snažno protiv islamističke vladavine u Egiptu. Sisi možda razmišlja zadobiti glasove simpatizera Muslimanskog bratstva, ali onda bi izgubio snažnu i važnu potporu al-Azhara, središta sunitske vjerske nauke i stožerne državne institucije, kao i kršćanskih Kopta koji su snažno reagirali protiv islamističke vladavine koja kršćanima Egipta nije donijela ništa dobrog. Tu su i građanske stranke pa čak i neke vjerske stranke poput Nur, koji se opiru Sisiju, ali također i Bratstvu.
Sisi se suočava i s odbjeglim čelnicima Bratstva koji sada žive u Kataru, Turskoj, Sudanu i drugim zemljama. Oni šire glasine kako su i dalje utjecajni u egipatskoj politici i dalje dobivaju političku i financijsku potporu za svoj oporbeni rad. S obzirom na povijest tajnovitog rada Bratstva kroz veći dio 20. stoljeća, ovakve glasine imaju dozu uvjerljivosti, a koriste se i za narušavanje međunarodnih odnosa Kaira s drugim zemljama koje su protiv Muslimanskog bratstva, napose s Ujedinjenim arapskim emiratima. Ne valja zanemariti mogućnost da su neki dijelovi državnog aparata doista i kontaktirali s Bratstvom, ali takvi dodiri ne bi trebali biti ozbiljni jer je Sisi od samog početka preuzimanja vlasti došao s ciljem micanja Bratstva iz egipatskog života. Možda je sve ovo samo manevar u kojemu Sisi pokušava uvjeriti čelnike Bratstva da ne ohrabruju svoje podupiratelje na glasovanje za kandidata koji bi mogao ocrniti Sisijevu poziciju u egipatskom društvu.
Veća bi poteškoća mogla biti što su brojna plemena unutar Nacionalnog vijeća arapskih plemena objavila potporu čelniku stranke el-Gad Musi Mustafi Musi, koji je sada jedini Sisijev protukandidat. U svom nastupu, Musa povećava važnost plemenske uloge u podupiranju egipatskog razvoja i zaštite granica, te je savjetovao ponovnu procjenu njihove zemlje i poboljšanje stanja beduinskih plemena pružanjem boljih javnih usluga i poštenijih cijena. No i to može biti igra koju Sisi u jednom trenutku može preuzeti. Nacionalno vijeće arapskih plemena je dio Ministarstva socijalnih poslova, a cilj mu je omogućiti komunikaciju i koheziju među plemenima i egipatskim provincijama, postaviti plemena na nacionalnu agendu i dozvoliti im sudjelovanje u svim sektorima društva. Nastalo 2013., u Vijeću je 68 arapskih plemena. Ukoliko je istina da je Musa samo paravan za imidž više kandidata na izborima, onda će Sisi u jednom trenutku početi davati ustupke plemenima koji broje oko 17 milijuna stanovnika.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
