Masovni progoni i ubojstva muslimana u Mijanmaru doveli su do rijetkog stava čečenskog predsjednika Ramzana Kadirova protiv Kremlja. Mijanmarski progon manjinske etničke skupine Rohingya nije samo razljutilo građane Pakistana i Indonezije, koje su masovno prosvjedovale protiv tih zločina. Dosad neviđeno, proizvelo je veliko pokretanje i prosvjede ruskih muslimana, ponajviše u Moskvi. Više od pet stotina muslimana prosvjedovalo je ispred mijanmarskog veleposlanstva u središtu Moskve, dok je u idućim danima nekoliko desetaka tisuća njih stiglo u čečensku prijestolnicu Grozni, gdje im je Kadirov održao govor. U govoru koji se može pronaći diljem interneta, Kadirov je istaknuo da je protiv ruske pozicije ako će Rusija i dalje podupirati šejtana u zločinima, i to stoga što on ima vlastitu viziju i vlastitu poziciju. Kadirov je dodao da su mu ruske vlasti zabranile slanje čečenskih postrojbi u Mijanmar.
Ruski novinari, koji su izvještavali iz Moskve i iz Groznog, spoznali su da većina prosvjednika ne zna mnogo o Mijanmaru. Većina njih nije znala ni smjestiti tu zemlju na zemljopisnoj karti, ali su se spremno odazvali na Kadirovljev poziv. Veliki prosvjedi muslimana u Groznom nisu ništa novo. Preko sedamsto tisuća Čečena je prosvjedovalo u siječnju 2015. protiv francuskog satiričnog časopisa Charlie Hebdo nakon terorističkog napada na njihove urede u Moskvi. No, vidjeti stotine prosvjednika s islamističkim agendama u središtu Moskve je zaista nešto novo. Dodatno je iznenađenje kako prosvjednike nije micala ruska policija. To je podosta čudno za okupljanja u Moskvi i Petrogradu, gdje ruska policija redovito uhićuje ili rastjeruje skupine prosvjednika. Sada je na stotine ljudi uzvikivalo islamističke slogane, prozivajući budiste teroristima. Prosvjed, zaključeno je u ruskim medijima, nije imao službenu dozvolu, ali je imao poziv Ramzana Kadirova.
Kadirov svima izgleda kao čovjek s čudesnim mogućnostima. U Rusiji, gdje je moć predsjednika Vladimira Putina neprikosnovena, ovaj čečenski vođa ima golemu slobodu. Čečenija je danas de facto suverena država unutar Rusije, sa svojim zakonima koji su najvećim dijelom nadahnuti šerijatom. Rusi kao da su prihvatili stvarnost i odlučili se na mir u nemirnoj muslimanskoj regiji davajući Čečenima korak manje od neovisnosti. No, prosvjedi Kadirovljevih pristaša u Moskvi nisu samo doveli do propitivanja ruske oporbe, već i poluslužbenog ruskog lista Komsomolskaja Pravda. U njoj poznati kolumnist Aleksandr Kots piše da prosvjed nesumnjivo nije bio samo solidarnost s potlačenom religijskom manjinom u Mijanmaru. Bio je to ispitivanje moći koja je pokazala mobilnost i koheziju političkog islama, novoga fenomena koji do sada nije viđen u Rusiji. Kolumnist napominje da se slično moglo vidjeti u Egiptu i Libiji, gdje su mase manipulirane kroz politički islam, te poziva ruske sigurnosne službe na istragu tko je točno organizirao te prosvjede u privatnim grupama na društvenim medijima.
Kots upozorava da su to vrlo poznate tehnike Arapskog proljeća, koje se sada iskušavaju u Rusiji. Jednostavan razlog nije dovoljan za okupljanje skupine bradatih muškaraca u središtu Moskve, smatra Kots, uz očekivanje da će se solidarnost i molitve uskoro pretvoriti u političke zahtjeve, uključujući one prema ruskim vlastima. U zaključku se osvrnuo na Kadirovljevo opetovano izražavanje njegove osobne lojalnosti Putinu i samoprozivanja velikim ruskim domoljubom, pa se Kots pita nije li Kadirovljev stav o Mijanmaru u suprotnosti s očekivanjima Kremlja o domoljublju. Čini se da je komentar u Kom. Pravdi utjecao i na Putina, koji je u to vrijeme bio na sastanku BRICS-a u Kini. Od tamo je poručio da je svaka osoba slobodna imati svoja privatna mišljenja, bez obzira na službenu poziciju.
Doista se možemo složiti s Putinovim razmišljanjem, ali ovdje očito ima nešto više od izražavanja nezadovoljstva ruske muslimanske zajednice s ponašanjem vlade u Rangoonu. Prosvjed je u svim svojim oblicima pokazatelj snage Kadirova, koji je postao pravim igračem u ruskoj politici. On šalje jasnu poruku Kremlju, istovremeno znajući da mir i opstanak Čečenije ovisi o Rusiji. Njegovi komentari o vlastitim stavovima i mišljenjima znak su ruskim muslimanima, posebno onima koji već neko vrijeme promišljaju svoj položaj u Ruskoj Federaciji. U vrijeme prosvjeda, Putin je bio u Kini, i to je mogući razlog nereagiranja ruske policije jer se nitko nije usudio donijeti odluku koja bi sudarila Kremlj s Kadirovom.
O tome je komentirao i ruski oporbeni čelnik Mihail Hodorkovski koji je na svom Facebooku napisao da je mlakost policije spram dobro organizirane muslimanske skupine pokazala u svojoj pasivnosti prema neodobrenom prosvjedu ispred mijanmarskog veleposlanstva da se vertikala moći u Rusiji mijenja, te da Putinovi ljudi pokazuju sve više nezavisnosti. S jedne strane je to povratak politike s kraja devedesetih godina prošloga stoljeća, kada su regionalni guverneri pokazivali snagu kroz nacionalizam i upozoravali Kremlj da ne čini ništa što bi mijenjalo ravnotežu snaga u samoj regiji, kao i između središta i periferije. Kadirov pokušava poslati sličnu poruku, onu u kojoj samo on može zaustaviti religijski osjećaj ruskih muslimana, a kojih se boji i policija i ruska vojska.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
