X
VELIKA AKCIJA: Od proljeća do proljeća - 1 godina pretplate za  75 €  50 €!
Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), ali isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja

Hoće li Sardinija krenuti putem Katalonije? Utjecaj Puigdemonta na sardskom otoku

PIŠE: | Foto: David Kooijman / Pexels
Objavljeno:

Dok je Carles Puigdemont izlazio s rasprave o izručenju na Prizivnom sudu u Sassariju na Sardiniji, dočekala ga je skupina veselih mještana uzvikujući riječ 'sloboda'. Prije nego što ga je talijanska policija zadržala u pritvoru na osnovu španjolskog naloga za njegovo uhićenje, bivši katalonski vlastodržac posjetio je gradonačelnika Alghera, drevnog pomorskog grada smještenog na sjeverozapadu talijanskog otoka, i razgovarao s njim ne na talijanskom ili sardskom jeziku, već na katalonskom. Bivši predsjednik Katalonije u egzilu, čiji je pokušaj odcjepljenja od Španjolske 2017. učinio ga najtraženijim čovjekom u Madridu, također je planirao posjetiti guvernera Sardinije, koji ga je i inače pozvao na otok i čija stranka, Sardinijska stranka akcije (PSd'Az), iznosi vlastite zahtjeve za neovisnost.

Ovi događaji otkrivaju neobičnu vezu između dvije žestoko ponosne regije, obje autonomne u odnosu na svoje države, a svaka s poviješću regionalnog nacionalizma. Njihove kulturne veze sežu u 14. stoljeće, kada su Sardinci postali podanici Aragonske krune, a nakon ujedinjenja s Castilleom, i Španjolskog Carstva. Tijekom španjolskog razdoblja otoka veći dio stanovništva u Sassariju i okolici zamijenjen je južnim Iberijcima, dok su mnogi otočani poslati na kopno ili Mallorcu kao robovi. Rezultirajuće miješanje jezika i običaja može se posvjedočiti danas, kako u folklornim povorkama poput Sassari Cavalcate, tako i u jedinstvenom kulturnom spoju koji se nalazi u gradu Alghero, gdje ljudi govore katalonski, kao i sardski, i gdje ostaje stacionirano stalno izaslanstvo katalonskog Generalitata. Povijesne ironije imaju osebujan način očitovanja, jer su danas potomci osvojenih postali politički rođaci potomaka osvajača. Razlozi toplog zagrljaja Puigdemonta na Sardiniji nadilaze zajedničku povijest i kulturu, a mogu se pronaći u njihovom zajedničkom političkom protivljenju superponiranoj središnjoj vlasti. Kao što katalonski secesionizam potječe iz protivljenja regije kastiljanskoj, a kasnije i frankističkoj vladavini iz Madrida, tako i suvremeni sardizam ima svoje podrijetlo u odbacivanju otoka Savojske, a kasnije i fašističke vladavine iz Rima.

Ustupanjem Španjolskog kraljevstva Sardinije Kući Savoy 1720. godine označen je početak političke i gospodarske marginalizacije otoka s talijanskog kopna. Nakon talijanskih ratova za neovisnost, pojam Questione Sarda rođen je među sardinijskim intelektualcima kako bi opisao širok raspon pitanja koja se odnose na nerazvijenost Sardinije. Sardinijski nacionalizam, koji se počeo politički miješati krajem 19. stoljeća uglavnom među obrazovanim zemljoposjednicima, u početku je bio povezan s antikolonijalizmom. Iskustvo Katalonije bilo je malo drugačije po tome što je prvotno bilo najdinamičnije trgovačko mjesto Kraljevine Aragon. No, nakon što ga je kasiljska kruna nasilno apsorbirala, atrofirao je dva stoljeća, postavši izvor sirovina, hrane i jeftine radne snage.

Crvena nijansa Sardinije na kraju će se stopiti s crnom Katalonije tijekom 1930 -ih i 40 -ih godina. Prisiljeni na skrivanje zbog Mussolinijeve zabrane njegove stranke, Emilio Lussù-koji je osnovao PSd’Az 1921.-i njegovi kolege Sardisti započeli su svoju podzemnu borbu protiv talijanskog i španjolskog fašizma, pomažući katalonskom antifrankističkom frontu u anarhističkoj Rossellijevoj koloni. Drugi sardinijski nacionalisti - osobito među gradskom elitom srednje klase na otoku - bili su s druge strane udruženi Duceom u nadi da će dobiti razmjenu autonomije u zamjenu.

Nakon oslobođenja Italije 1945., Ustavotvorna skupština Sardiniji je dodijelila značajan stupanj regionalne decentralizacije, čiji su detalji zapisani u regionalnom statutu Sardinije. Ima autonomiju u većem dijelu poljoprivrede, industrije, javnih radova, provođenja zakona i obrazovanja. No, poput decentralizacije u Škotskoj i autonomije u Kataloniji, ti su ustupci malo učinili za ublažavanje secesionističkih raspoloženja na otoku. Danas je sardizam još uvijek moćna politička i kulturna snaga. Prema istraživanju koje su 2012. proveli Sveučilište Cagliari i Sveučilište u Edinburghu, 41% Sardinaca bilo je za neovisnost, dok je još 46% preferiralo veću autonomiju unutar Italije i EU -a, uglavnom u pogledu fiskalne politike. Anketa Instituta Ixè iz 2017. pokazala je da je 51% upitnika identificirano kao sardinijsko, a ne talijansko, za razliku od 15% u cijeloj zemlji koji se identificiraju prema regiji umjesto prema nacionalnosti.

Za razliku od Katalonije, ovaj snažan osjećaj sardinskog identiteta bio je neuspješan na glasačkoj kabini. Sve zajedno, sardističke stranke obično uspijevaju prikupiti oko 10-20% glasova na regionalnim izborima, dok se nijedna nije uspjela pojaviti kao snažan konkurent nacionalnim strankama. To je uglavnom posljedica izrazito rascjepkanog stanja sardističkog pokreta u veliki broj frakcija - 16 tijekom regionalnih izbora 2014., a svi traže drugačiju politiku i ne mogu se ujediniti oko jednog programa. Solinas, sadašnji guverner Sardinije, osvojio je 48% glasova na regionalnim izborima 2019. samo zahvaljujući svom savezu s talijanskom koalicijom desnog centra, napuštajući tako ljevičarske korijene svoje stranke.

Sardinijski nacionalizam je pacifički pokret koji ne zagovara nasilnu revoluciju, već umjesto toga predlaže postizanje svojih ciljeva u liberalno -demokratskim okvirima. Međutim, kao iznimka od pravila, u prošlosti je bilo nekih pitanja koja su se strogo odnosila na separatističke tendencije, a najviše vrijedi spomenuti u biti tri. Prvo, akcije koje je Giangiacomo Feltrinelli planirao 1968. kako bi otok pretvorio u Mediteransku Kubu i "oslobodio ga kolonijalizma" uspostavljanjem kontakta s nekoliko lokalnih nacionalističkih skupina; na kraju, pokušaj poznatog komunističkog mislioca da ojača militantne linije za nezavisnost, podijeljene na socijalističku Fronte Nazionale de Liberazione de sa Sardigna (FNLS) i desničarsku Movimentu Nazionalista Sardu (MNS), poništila je talijanska tajna vojna obavještajna služba. Drugo, 1980-ih godina bilo je pitanje takozvane "separatističke zavjere", tajnog plana koji su očito postavili neki lokalni aktivisti kako bi postigli neovisnost otoka u suradnji s Gadafijevom Libijom; prema nekim rekonstrukcijama činjenica, navodna sardinijska separatistička zavjera mogla je biti makinacija talijanskih tajnih službi koje su pokušale diskreditirati rastući nacionalistički val na otoku. Postojale su i separatističke militantne skupine, poput Movimento Armato Sardo (Sardinijski oružani pokret). Konačno, valja spomenuti slučaj brojnih bombardiranja, od kojih je najznačajniji onaj 2004. protiv Silvija Berlusconija u njegovu posjetu Porto Rotondu (Olbia) s Tonyjem Blairom; odgovornost su očito preuzele neke nepoznate anarhoseparatističke militantne skupine, čija se prisutnost više nikada nije vidjela.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.

1. korak: Za nastavak čitanja odaberite pretplatu:
 
1 mjesec
14 €
Pristup kompletnom advance.hr sadržaju u trajanju od 30 dana.
Izaberi
Mjesec dana pretplate
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Mogućnost korištenja raznih načina plaćanja.
Ograničena akcija
AKCIJA! 1-godišnja pretplata!
 75 €  50 €  
(mogućnost plaćanja i na rate:
4.16 € mjesečno*)
*Iznos u slučaju plaćanja na 12 rata (opcija za sada dostupna samo preko PBZ banke).
Potvrdi
Trajanje pretplate - 12 mjeseci
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Specijalna ponuda je ograničena, iskoristite je dok traje!


 
Pristup samo ovom tekstu
5 €
Umjesto pretplate možete kupiti pristup samo ovom tekstu.
Izaberi
Uplatom ćete imati pristup ovom tekstu
Drugi tekstovi neće Vam biti dostupni (osim ako i za njih ne uplatite pristup)
Putem ovog koraka kreirat će Vam se korisničko ime tako da ako želite možete jednostavno proširiti svoj pristup uplatom jedne od regularnih pretplata.

2. korak: Odaberite način plaćanja
Pređite preko jedne od gornjih opcija i prikazat će Vam se detaljniji opis metode plaćanja.
Korištenjem sustava za online naplatu pristajem na Opće uvjete korištenja i Pravila o zaštiti privatnosti kao i na Opće uvjete o online plaćanju
Potreban je pristanak na uvjete korištenja
O sustavu pretplate:
- Klikom na odabranu opciju bit ćete prebačeni na sigurni sustav WSPay gdje možete u nekoliko trenutaka obaviti kupnju
- Možete birati između nekoliko metoda plaćanja, uključujući kartično plaćanje, kriptovalute itd.
- Kad Vam pretplata istekne bit ćete o tome obavješteni - pretplata se NE obnavlja automatski, odnosno morat ćete je sami obnoviti putem ovog sustava
- Nakon uspješne uplate dobit ćete korisničke podatke (ako ste novi korisnik).
- WSpay - Web Secure Payment Gateway advance.hr koristi WSPay za online plaćanja. WSPay je siguran sustav za online plaćanje, plaćanje u realnom vremenu, kreditnim i debitnim karticama te drugim načinima plaćanja. WSPay kupcu i trgovcu osiguravaju siguran upis i prijenos upisanih podataka o karticama što podvrđuje i PCI DSS certifikat koji WSPay ima. WSPay koristi SSL certifikat 256 bitne enkripcije te TLS 1.2 kriptografski protokol kao najviše stupnjeve zaštite kod upisa i prijenosa podataka.