Prije samo nekoliko godina Republika Turska i njen nekad premijer, a sada predsjednik, Recep Erdogan predstavljali su čimbenike koji su bili uvaženi i od zapadnih i istočnih sila. Činilo se kako je turska vladajuća garnitura pronašla model koji im omogućuje da budu važna regionalna sila između Europe i Azije, tj. na Bliskom istoku, ali i šire. Turska je to i postala, ali posljednjih godina izbijanje Arapskog proljeća donijelo je nove izazove na koje Ankara ne zna odgovoriti ili nije u stanju odgovoriti na ispravan način.
Arapsko proljeće bio je događaj koji je dao Turskoj priliku da realizira svoj vanjskopolitički utjecaj sile. Kroz smjenjivanje Erdoganu nedragih vladavina na Bliskom istoku turski lider je pokušao dovesti na vlast one koji bi bili njegovi politički saveznici. Jasnije formulirano - tursko vodstvo nije iniciralo promjene na Bliskom istoku, ali čim su izbile željeli su na njima poentirati.
U novije vrijeme upravo sirijska kriza je dovela do toga da Erdogan malo po malo izgubi potporu Rusije, Sjedinjenih Američkih Država i donekle Europske unije. U tri - četiri mjeseca sve se okrenulo loše za Turke...
Arapsko proljeće bio je događaj koji je dao Turskoj priliku da realizira svoj vanjskopolitički utjecaj sile. Kroz smjenjivanje Erdoganu nedragih vladavina na Bliskom istoku turski lider je pokušao dovesti na vlast one koji bi bili njegovi politički saveznici. Jasnije formulirano - tursko vodstvo nije iniciralo promjene na Bliskom istoku, ali čim su izbile željeli su na njima poentirati.
U novije vrijeme upravo sirijska kriza je dovela do toga da Erdogan malo po malo izgubi potporu Rusije, Sjedinjenih Američkih Država i donekle Europske unije. U tri - četiri mjeseca sve se okrenulo loše za Turke...
Poštovani, za nastavak čitanja trebate biti pretplatnik.
Ako već jeste advance.hr pretplatnik, ulogirajte se