Sultanat Oman je oduvijek bio član Vijeća za zaljevsku suradnju (GCC) u najboljim odnosima s Iranom, a njegova diplomacija je nebrojeno puta od 1970. pomogla u razumijevanju i odnosima između velikih i regionalnih sila. Da li je stoga vrijeme da Oman ponovno pokaže svoju diplomatsku snagu i smiri krajnje napetosti koje su zavladale između Saudijske Arabije i Irana? Takav diplomatski pristup Muscata vodi se kroz nezavisan pristup vanjskopolitičkim odnosima pod vodstvom sultana Kabusa.
Otkako je preuzeo vlast 1970., Kabus je mudro i strateški uravnotežio sukobljene interese omanskih velikih i jačih susjeda. Ključni stup omanske vanjske politike je održavanje saveza i s Rijadom i s Teheranom, te odbijanje suradnje sa Saudijskom Arabijom protiv Islamske republike. Sve veća geopolitička kriza, prva u 2016., nastala nakon što je 2. siječnja pogubljen šejh Nimr al-Nimr, stavlja Oman na kušnju, jer sada Muscat mora održati stratešku neutralnost iako je Rijad odlučan ujediniti sve svoje saveznike protiv Teherana. U ovom važnom trenutku po bliskoistočnu povijest, tenzije su najjače otkako je završio Iransko-irački rat 1988. Ipak, nema pokazatelja da je Oman odlučio napustiti svoj pomirljivi pristup. Upravo suprotno, omanski dužnosnici su već odgovorili na geopolitičko rivalstvo dviju najvećih regionalnih sila na tradicionalno miran način.
Omanski su vođe osudili nasilne napade na saudijska diplomatska predstavništva u Teheranu i Mašhadu nakon što je Nimr pogubljen, nazvavši te napade neprihvatljivim. Međutim, za razliku od ostalih GCC članica, Muscat nije uozbiljio niti smanjio diplomatske odnose s Iranom. Dapače, omanski ministar vanjskih poslova Jusuf bin Alavi bin Abdulah i omanski veleposlanik u Teheranu Saud bin Ahmad al-Barvani odmah su otišli u Teheran, susreli se s iranskim dužnosnicima te raspravili o rastućim napetostima.
Iz pozicije Muscata, ovaj izboj geopolitičkih napetosti je nesretan jer značajno utječe na omanske vlastite nacionalne interese diljem regije. Prošle godine, Muscat je značajnu snagu uložio na povećani dijalog između sirijskih i jemenskih međusobno suprotstavljenih snaga. Sada su Saudijska Arabija, Komori, Džibuti, Jordan, Kuvajt, Katar, Somalija, Sudan i Ujedinjeni Arapski Emirati pooštrili ili smanjili diplomatske veze s Iranom, a vodstvo u Egiptu i Turskoj su izrazili prosaudijske stavove. Takva diplomatska kriza doista ugrožava krhke mirovne inicijative u Siriji i Jemenu, a Oman stavlja u krajnje neugodnu poziciju.
Oman dijeli vlasništvo nad strateški važnim Hormuškim tjesnacem s Iranom, pa je zato u omanskom nacionalnom interesu da smiri tenzije između GCC članova i Irana. Radi se o dugoročnoj energetskoj politici sultanata. Iako se taj projekt nije pokrenuo brzinom kakvu je Oman htio, ipak su Oman i Iran ostvarili proces razvoja podvodnog plinovoda između dvije zemlje. Oman ima manje nafte nego ostale GCC zemlje i suočava se s velikim gospodarskim teškoćama kao posljedica smanjene cijene nafte.Stoga u iranskom plinu vidi kritičan geopolitički i ekonomski cilj. Zato Muscat želi izbjeći bilo kakav potez koji bi kompromitirao rastuće energetske odnose s Iranom. Osim toga, putem Irana, Oman može dosegnuti i do plinom bogatih zemalja Srednje Azije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
