U veljači ove godine Indija je postavila vrlo zanimljiv svjetski rekord - lansirali su, uspješno, ukupno 104 satelita - iz samo jedne rakete. Veliki indijski poduhvat izveden je svega nekoliko tjedana nakon što je Kina, njihov veliki rival, predstavila popis od 8 potencijalnih imena za svoj svemirski brod koji bi 2020. trebao biti lansiran prema Marsu.
Uz sve projekte koje poduzima na ovoj planeti, prije svega grandiozni Novi put svile, zašto se Pekingu žuri na druga mjesta u Sunčevom sustavu?
Nije to ništa novo za Kinu, to je samo nastavak njihovog dugog marša prema svemiru koji je započet još 1956. No, Maova kulturalna revolucija poprilično je omela inicijalne velike planove Kineza za odlazak u svemir, a kasnije su na red došle ekonomske reforme u režiji Deng Xiapinga i opet nije bilo sredstava za vanzemaljska putovanja.
90-ih Kina se ponovno fokusirala. Posebno ih se dojmilo kako su Amerikianci odnijeli pobjedu u Zaljevskom ratu 1991. koristeći rakete koje se bile navođene iz satelita.
Stupili su u partnerstvo sa SAD-om i tijekom 90-ih deseci američkih satelita bili su lansirani u orbitu na kineskim raketama. Kina je učila marljivo, ali do 1999. nešto je pošlo po zlu - uslijedio je niz neuspješnih lansiranja, a Amerikanci su optužili Kineze da im kradu tehnologiju.
Kinezi nisu odustajali, htjeli su da njihov čovjek barem zaviri u ISS (Međunarodna svemirska stanica), ali im nitko nikad nije otvorio ta vrata.
Kasnije su se angažirali oko europskog globalnog navigacijskog sistema Galileo, no ni ta suradnja nije vodila nigdje. Prilika za suradnju bilo je sve manje, a to im je postalo još jasnije 2011. kada su po prvi put pokušali lansirati letjelicu na Mars, na ruskoj raketi, koja je nakon uspješnog lansiranja u Kazahstanu negdje "zalutala" u orbiti... 10 dana kasnije Kinezi su je proglasili nestalom.
Shvatili su Kinezi staru pouku - ako želiš nešto napraviti kako treba onda moraš to učiniti sam!
Dakako, zdrava konkurencija pritom itekako pomaže, a vijest iz rujna 2014. da je indijska sonda upravo stigla pred Crveni planet... možemo samo zamisliti s kakvim je "oduševljenjem" dočekana u Pekingu. To je to - sada više nije dovoljno samo doći do Marsa, valja na njega i sletjeti! Osim Amerikanaca to nikome još nije pošlo za rukom. Rusko-europska sonda srušila se u listopadu 2016. nastojeći postići upravo taj cilj. Prostor za Kinu? Možda.
Naime, doći do Marsa veliki je poduhvat, ali sletjeti na Mars... to je nešto iz sasvim druge kategorije. Kad bi to Kina uspjela, bio bi to ogroman izvor ponosa - možemo već sada zamisliti ilustracije slijetanja na Mars sa simbolima komunističke partije, koje sigurno ne bi izostale.
Predsjednik Xi Jinping, kada je došao na vlast rekao je kako želi ostvariti "Kineski san" - vratiti Kini njezin prestiže i veličinu k...
Uz sve projekte koje poduzima na ovoj planeti, prije svega grandiozni Novi put svile, zašto se Pekingu žuri na druga mjesta u Sunčevom sustavu?
Nije to ništa novo za Kinu, to je samo nastavak njihovog dugog marša prema svemiru koji je započet još 1956. No, Maova kulturalna revolucija poprilično je omela inicijalne velike planove Kineza za odlazak u svemir, a kasnije su na red došle ekonomske reforme u režiji Deng Xiapinga i opet nije bilo sredstava za vanzemaljska putovanja.
90-ih Kina se ponovno fokusirala. Posebno ih se dojmilo kako su Amerikianci odnijeli pobjedu u Zaljevskom ratu 1991. koristeći rakete koje se bile navođene iz satelita.
Stupili su u partnerstvo sa SAD-om i tijekom 90-ih deseci američkih satelita bili su lansirani u orbitu na kineskim raketama. Kina je učila marljivo, ali do 1999. nešto je pošlo po zlu - uslijedio je niz neuspješnih lansiranja, a Amerikanci su optužili Kineze da im kradu tehnologiju.
Kinezi nisu odustajali, htjeli su da njihov čovjek barem zaviri u ISS (Međunarodna svemirska stanica), ali im nitko nikad nije otvorio ta vrata.
Kasnije su se angažirali oko europskog globalnog navigacijskog sistema Galileo, no ni ta suradnja nije vodila nigdje. Prilika za suradnju bilo je sve manje, a to im je postalo još jasnije 2011. kada su po prvi put pokušali lansirati letjelicu na Mars, na ruskoj raketi, koja je nakon uspješnog lansiranja u Kazahstanu negdje "zalutala" u orbiti... 10 dana kasnije Kinezi su je proglasili nestalom.
Shvatili su Kinezi staru pouku - ako želiš nešto napraviti kako treba onda moraš to učiniti sam!
Dakako, zdrava konkurencija pritom itekako pomaže, a vijest iz rujna 2014. da je indijska sonda upravo stigla pred Crveni planet... možemo samo zamisliti s kakvim je "oduševljenjem" dočekana u Pekingu. To je to - sada više nije dovoljno samo doći do Marsa, valja na njega i sletjeti! Osim Amerikanaca to nikome još nije pošlo za rukom. Rusko-europska sonda srušila se u listopadu 2016. nastojeći postići upravo taj cilj. Prostor za Kinu? Možda.
Naime, doći do Marsa veliki je poduhvat, ali sletjeti na Mars... to je nešto iz sasvim druge kategorije. Kad bi to Kina uspjela, bio bi to ogroman izvor ponosa - možemo već sada zamisliti ilustracije slijetanja na Mars sa simbolima komunističke partije, koje sigurno ne bi izostale.
Predsjednik Xi Jinping, kada je došao na vlast rekao je kako želi ostvariti "Kineski san" - vratiti Kini njezin prestiže i veličinu k...
