21. stoljeće obilježeno je naglim promjenama u politici, gospodarstvu, društvenom i kulturnom životu diljem našeg planeta. Ono što je bilo prihvatljivo jučer već nije danas, a pitanje je što će biti sutra. Zanimljivi su moderni trendovi koji pokazuju da su nacionalne države, ali i višenacionalne međunarodne organizacije kao Europska unija, Ujedinjeni narodi i G20 neučinkoviti u rješavanju problema. S druge strane vidljiva je sve veća važnost gradova kao političkih i socioekonomskih faktora na nacionalnoj i međunarodnoj sceni.
Gradovi postaju politička i ekonomska središta moći. Bruto domaći proizvod savezne države New York veći je od španjolskog ili južnokorejskog BDP-a. U Latinskoj Americi, brazilska savezna država Sao Paulo bogatija je od Argentine, Urugvaja, Paragvaja i Bolivije zajedno. Guangdong u Kini bogatiji je od Rusije ili Meksika. Veliki gradovi poput Pekinga, Šangaja, New Delhija, Tokija, Moskve, Londona, New Yorka postali su sami sebi dovoljni. Čak kad bi postali samostalne države bili bi itekako održivi i funkcionalni.
Svugdje u svijetu gradske vlasti pokazale su se oblikom vladavine s najmanjom administracijom, ali s najvećom efikasnošću. Iako su gradovi podređeni odlukama nacionalne vlade to ih nije spriječilo u njihovom razvoju. Međutim, budući da sve više i više ljudi živi u gradovima, gradovi se suočavaju s velikim izazovima koje treba savladati.
Prema podacima UN-a, više od 54% svjetske populacije danas živi u urbanim centrima, a predviđa se da će taj broj narasti na 67% svjetskog stanovništva do 2050. Ponajviše zato što će se urbanizacija dogoditi u Kini, Indiji i Brazilu koje su još uvijek značajno ruralne zemlje. Milijunskih gradova je 1950. bilo 75, a 2011. 447. Danas na početku 21. stoljeća više od polovice svjetskog stanovništva živi u gradovima dok je na početku 20. stoljeća ta brojka iznosila 13%, a stoljeće prije samo 3%.
U desetljeću između 1990. i 2000. došlo je do 30% porasta u veličini urbanih naselja u razvijenom svijetu, te 50% u državama u razvoju. Trendovi rasta stanovništva u gradovima će se nastaviti i u narednim desetljećima pa će biti više od 500 gradova s više od milijun stanovnika u periodu jednog desetljeća. U sljedećih 20 godina 100 milijuna ljudi godišnje (što je jednako stanovništvu Meksika) će migrirati sa sela u gradove. Prosječno svakog tjedna stanovništvo gradova raste za 3 milijuna ljudi. Urbanizacija će doprinijeti da će se gradsko stanovništvo skoro udvostručiti između 2009. i 2050. s 3.4 milijarde na 6.4 milijardi stanovnika.
Trenutno 100 najvećih svjetskih gradova stvara 38% svjetskog BDP-a, a top 600 gradova gdje živi petina svjetskog stanovništva generira 60% globalnog BDP-a. Preko 80% globalnog ekonomskog outputa generira se u gradovima, koji su područja proizvodnje, inovacije i bogatstva. Države poput Kanade odražavaju trendove. Više od 80% Kanađana više u urbanim područjima. Šest najvećih kanadskih metropolitanskih područja (Toronto, Vancouver, Montreal, Calgary, Edmonton i Ottawa) dom su za više od 50% kanadske populacije i generiraju više od 50% nacionalnog BDP-a. Istovremeno siromaštvo je fenomen modernih gradova. 2002. 746 milijuna stanovnika gradova živjelo je s manje od 2 dolara dnevno. Urbano siromaštvo postaje sve raširenije, a nejednakost raste najviše u gradovima s niskim dohodcima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
