Zadnjih mjeseci Rusija nedvojbeno ima problema sa svojim vanjskim interesima, tzv. zonom utjecaja koja je oduvijek prisutna, a naročito u godinama nakon raspada SSSR-a. Rusija po tom pitanju nije nimalo drugačija od brojnih drugih velikih sila Istoka i Zapada. Od SAD-a do Kine, Ruande, Turske, Britanije i Kenije. Vanjska politika mnogih zemalja zapravo bi se mogla opisati kao aktivan rad na očuvanju, širenju i upravljanju tzv. sferom interesa.
Bavljenje sferom interesa
Teritorij sfera interesa je uvijek potencijalno nemiran, jer zemlje koje ga čine biti će podvrgnute pritisku iz više pravaca u borbi sila za političko-ekonomsku kontrolu važnog prostora. Kontrolom tuđe sfere interesa slabi se centralna sila koja na isti prostor polaže nepisano pravo. Veličina sfere interesa ovisi o veličini, tj. snazi, konkretne sile. U ruskom slučaju sfera interesa su primarno zemlje bivšeg SSSR-a na teritoriju istočne Europe i središnje Azije. U slučaju SAD-a ta sfera interesa je gotovo cijeli svijet itd.
Ruska sfera interesa je naglo oslabila nakon raspada SSSR-a. Iz Rusije će danas reći kako su oni "dobrom voljom" povukli svoje trupe iz ovih zemalja, no zapravo se radi o tome da je Rusija pretrpila ogroman geopolitički poraz. Tijekom 90-ih Rusija je svoju sferu interesa izgubila, a istu se poprilično brzo uvuklo u integracije s druge strane, EU i NATO. U ovoj velikoj "igri" pravila su dosta jasna, tj. nije teško definirati koja sila napreduje, a koja ne. Ako zemlja postane NATO članica to je zapravo gotova stvar što se te zemlje tiče, a "igra" se nastavlja dalje.
Ponekad će se desiti situacija da jedna i druga strana žestoko upru s ciljem zadržavanja zemlje u svojoj sferi, pa tako dobijemo današnju Ukrajinu, a sutra možda isti scenarij budemo imali i u nekim drugim zemljama. U obrani, ili napadu na sferu interesa, ovom vrhuncu nekonvencionalnog ratovanja, sve je dozvoljeno i sve se koristi. Veliku ulogu igra propaganda, tako primjerice Rusija igra na nacionalnu kartu, koristi činjenicu da velik broj etničkih Rusa živi u zemljama koje predstavljaju njenu sferu interesa.
Druga strana pak koristi propagandu na jedan sasvim drugi način, nudeći nešto što ne postoji, tako se primjerice Ukrajincima govori kako će pod okriljem Europske Unije, u sklopu trgovinskog pakta, svi živjeti bolje. Živjeti će bolje još manja i još povlaštenija manjina nego sada, većina ljudi će živjeti lošije, ali cilj propagande - od prodaje proizvoda do prodaje državnih smjernica - nikada ni nije bio govoriti istinu.
Ako pretpostavimo da se Ukrajina za vrijeme Janukoviča nalazila u ruskoj sferi interesa, ili je barem gravitirala prema njoj, onda je ova aktualna situacija svakako poražavajuća za Rusiju. Taj poraz je Rusija donekle ublažila uvrštavanjem Krima u svoj teritorij.
Sibir - ogromna bogatstva azijske Rusije
To je što se tiče vanjskih problema, onih kojima se Rusija primarno i bavi u zadnje vrijeme. No, pitanje o kojem se ne piše često, a koje ćemo danas analizirati, su unutarnji izazovi Rusije, točnije pozivi za političkim odvajanjem, autonomijom, od Moskve. Jedan je takav slučaj posebno zanimljiv, slučaj Sibira.
U zadnje vrijeme ponovno jačaju kampanje koje pozivaju na autonomiju, pa i punu nezavisnost, a prije svega nekoliko dana Moskva je uspjela spriječiti održavanje marša za nezavisnost u Novosibirsku, trećem najvećem gradu Rusije.
Karta SibiraNo, prije nego se posvetimo aktualnim separatističkim tendencijama, moramo se vratiti u povijest i sagledati širu sliku. Sibir je, kao što i znamo, jedno ogromno zemljopisno područje koje se često naziva i Sjeverna Azija. Proteže se, u svojoj najširoj definiciji, od Urala pa sve do arktičkih teritorija i Pacifika, sjeverno od Kazahstana, Mongolije i Kine.
Sibir, u istoj toj najširoj zemljopisnoj definiciji, obuhvaća 77% teritorija Rusije (13,1 milijun kvadranih kilometara), no na ovom prostoru živi svega 27% populacije Rusije (oko 40 milijuna ljudi).
Razne etničke skupine žive na prostoru Sibira. Većina stanovnika Sibira su Ruski i rusificirani Ukrajinci. Tu je i oko 400,000 rusificiranih Nijemaca, a na ovom prostoru žive i Mongoli kao i turske skupine Burjati, Tuvinijanci, Jakuti i sibirski Tatari. Burjati su najbrojnija autohtona etnička skupina na ovom prostoru, ima ih oko 500,000. Osim spomenutih tu još žive brojne manje skupine kao što su Keti, Evenksi, Čukčisi, Korjaksi, Jupiksi, Jukagiri i drugi.
Na prostoru Sibira imamo niz federalnih republika, u svima su najbrojniji Rusi Slaveni, osim u jednoj, republici Tuva. Većina stanovnika Sibira živi u gradovima, oko 70%. Najveći grad u Sibiru je Novosibirsk s populacijom od 1,5 milijun stanovnika. Drugi značajni, i stariji, gradovi su Tobolsk, Tomsk, Tyumen, Krasnoyarsk, Irkutsk i Omsk.
Zgrada gradske uprave u gradu TomskSibir je došao pod rusku vlast za vrijeme širenja Ruskog Carstva u 17-om stoljeću. Ranije su tu živjela nomadska plemena kao što su Jeneti, Neneti, Huni, iranski Šitijani i turski Ujguri. U ranom 13. stoljeću ovaj prostor su pokorili Mongoli, no nakon raspada njihove Zlatne Horde prostor dobiva autonomiju u 15. stoljeću. U ovo vrijeme Sibir je i dalje bio iznimno rijetko naseljeno područje - pojedini povjesničari smatraju kako je na cijelom prostoru živjelo svega nekoliko stotina tisuća stanovnika.
Već u 16-om stoljeću autonomnom sibirskom području počinje prijetiti sve snažnija sila sa Zapada - Rusija. Prvo u Sibir ulaze trgovci i kozaci, a zatim polako i ruska vojska koja počinje podizati svoje utvrde sve dalje prema istoku.
Do sredine 17-og stoljeća Rusi su proširili svoju kontrolu sve do Pacifika. Podaci govore kako je 1709. godine na prostoru Sibira živjelo oko 230,000 Rusa. Masovno naseljavanje Rusa iz Europe u Sibir odvija se tijekom 19-og stoljeća. Podaci govore kako je od 1801. do 1914. Rusija na prostor Sibira doselila oko 7 milijuna Rusa iz europskog dijela Rusije. U to vrijeme gradi se i jedan od velikih projekata - poznata Trans-sibirska željeznica, najveća željeznička pruga na svijetu koja povezuje europski dio Rusije s Dalekim istokom, sve do Vladivostoka na Pacifiku. Željeznica se gradila od 1891. do 1916. i snažno je utjecala na ekonomski razvoj Sibira.
Irkutsk, industrijski dio gradaNo, najveća važnost Sibira otkriva se u 20-om stoljeću - ogromni sibirski prirodni resursi.
Ideje o odcjepljenju Sibira, proglašavanju autonomije ili pune nezavisnosti, postoje od sredine 19-og stoljeća. Ratovi, kao što je Rusko-japanski rat, Prvi svjetski rat i Ruski građanski rat koji je uslijedio nakon, svi su utjecali na evoluciju separatističkih tendencija.
Diktator iz Omska i 122 dana sibirske neovisnosti
Uz povijest Sibira neizbježno se veže i čovjek koji je sudjelovao u svim navedenim ratovima, polarni istraživač i zapovjednik ruske carske mornarice, Aleksandar Vasiljević Kolčak. Za vrijeme Ruskog građanskog rata, tj. sukoba između komunističkih (boljševičkih) snaga i anti-komunističkih bijelogardijaca, Kolčak je bio na strani reakcionara.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
