Što se sve događalo iza kulisa u napetoj završnici grčke krize? Jako puno toga, a pojedine detalje tek sada polako otkrivamo. Grčka je bila na rubu izlaska iz eurozone, tehnički je već bankrotirala prema MMF-u, banke su joj bile zatvorene, a grčki premijer Alexis Tsipras je nakon niza propalih pregovora najavio borbeni - barem je tako tada izgledalo - referendum na kojem je grčki narod imao priliku reći želi li prihvatiti paket mjera štednje na kojima inzistiraju Trojka kreditori.
Grčki narod je rekao svoje, odbacio mjere štednje s preko 61% glasova i tada je Tsipras napravio čin veleizdaje, za koji će kasnije tvrditi da je morao učiniti - kreditorima je ponudio još i veće mjere štednje, apsolutno kontra volje naroda. Dobar dio grčkog naroda, većina, bio je gnjevan, i još uvijek jest, ali Tsipras pristupa zanimljivoj retorici pa narodu poručuje: "Shvaćam vas, i ja sam protiv mjera štednje, ali ovo je jedini izbor".
Što je sada grčkom narodu preostalo? Prihvatiti Tsiprasovu verziju priče o "jedinom izboru"? Obratiti se komunistima i anarhistima za radikalnije savjete? Doći će do daljnje podjele, u to nema sumnje.
No, Tsiprasovu priču o "jedinom izboru" teško će prihvatiti poznavatelji geopolitike. Naime, kako eurozona može biti "jedini izbor" kada, navodno, Grčka se može obratiti sve moćnijem Istoku, odnosno Rusiji i Kini za pomoć? No, zašto pretpostavljati da je Tsipras eurofil koji nije pokušao? Treba stvari gledati iz ove perspektive - što ako je pokušao i bivao odbijen?
Naime, ovog tjedna stižu vrlo zanimljive informacije koje sugeriraju upravo to. Grčki mediji su objavili ekskluzivnu informaciju - dnevni list "To Vima" piše kako se Tsipras doista i obratio "rivalima", točnije Rusiji, te zatražio od Rusije 10 milijardi USD kako bi mogli pokrenuti tiskanje svoje stare valute, grčke drahme. No, novac nije dobio, odnosno Putin ga je odbio, tvrde izvori.
Ako je informacija točna, a mogla bi biti, to daje jedno sasvim drugo svjetlo na rasplet grčke krize. To bi značilo da nije geopolitički problem bio u Grčkoj, ona je bila spremna na velike radikalne promjene, ali Istok je taj koji nije spreman mijenjati poredak niti ga "talasati".
Neki, koji još uvijek razmišljaju na "blokovski" način očito ne mogu ni zamisliti da bi Rusija propustila tako "dobru priliku". No, isti generalno znaju vrlo malo o Rusiji i cjelokupnom konceptu politike ruskog vodstva. Cilj novog "Istoka" nikada nije bio potpaljivanje rivalstva, štoviše, bio je usredotočen na eliminaciju rivalstva i podređivanje sve energije trgovini, profitu i biznisu.
SAD je u cijeloj ovoj priči akter koji svijet još uvijek promatra kroz "blokovsku podjelu", SAD i geopolitički pristaše Rusije često razmišljaju isto, ali ne i rusko vodstvo koje preferira smanjivanje tih tipičnih tenzija i okretanje priče na stranu ekonomije i primarno ekonomije.
Rusiji ne smeta niti jaka Europska Unija niti snažan SAD, smeta ih samo ako ove sile žele, zbog tipičnih blokovskih strahova, potkopavati progres Rusije.
Vratimo se na Grčku. Jutro nakon referenduma Alexis Tsipras telefonski prvo zove ruskog predsjednika Vladimira Putina. Zašto baš njega? O detaljima razgovora se ne zna gotovo ništa, ali sama činjenica da zove baš njega je itekako znakovita.
Sada grčki izvori prenose kako je Tsipras tražio milijarde za pokretanje tiskanja drahme, drugim riječima, Tsipras je bio (ako su informacije točne) spreman uvažiti volju naroda, izaći iz eurozone te se osloniti na nove sile Istoka. Da je zaista bio voljan to učiniti pokazuje i informacija, također iz grčkog dnevnog lista "To Vima", da je nakon ruske odbijenice Tsipras s istim zahtjevom kontaktirao i Peking, ali čak i Teheran.
Ako je ovo zaista točno, to bi značilo da je Tsipras vrlo dobar poznavatelj geopolitike, ali samo njenog površnog sloga. Za jednog mladog modernog ljevičara to ne bi bilo iznenađujuće. Naime, velika rivalstva, osovine "Moskva-Teheran-Peking", samo su površna lica geopolitike. Ispod površine tinja svugdje gotovo identičan ekonomski model, kapitalistički model, koji primarno žudi za širenjem dostupnosti tržišta, a ne za blokovskim podjelama jer blokovske podjele su postojale i mogle su postojati samo zbog razlika u ekonomskim modelima. Sada tih razlika nema - Iran je kapitalistička zemlja, Kina je kapitalistička zemlja, Rusija je kapitalistička zemlja - i sve one, po svojoj ekonomskoj sudbini, preferiraju trgovinu nad sukobom. Iranski nuklearni sporazum je idealan primjer tih tendencija.
Da mogu, Rusija i Kina bile bi u odličnim odnosima sa SAD-om, ali SAD ipak zna bolje. Kao najveća sila kapitalizma SAD zna da samo onaj najsnažniji ima i najveće profite, pa stoga odbacuje bilo kakvu ideju ravnopravnosti, jednakosti, odnosno multi-polarnosti.
Sve su ta razlozi zašto je Tsipras dobio odbijenicu iz Moskve ako - istaknimo to još jednom - su informacije grčkih medija točne. Nadalje, isti medijski izvore prenose kako su osobe bliske Tsiprasu, uključujući i sada već bivšeg ministra financija Yanisa Varoufakisa, znale za njegov plan.
Tsipras je posjetio Moskvu u travnju ove godine. Tamo je stao na stranu onih EU "odmetnika" koji su zagovarali prekid sankcija prema Rusiji zbog krize u Ukrajini. Tim posjetom je jasno poručio i Njemačkoj da je Grčka spremna ući u nove koalicije. Nadalje, tim potezom je najveću nervozu unio u Washington - iz SAD-a su odmah počeli poručivati Berlinu da se Atenu ne smije toliko pritiskati, da im treba popustiti, samo da ostanu u eurozoni.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
