Egipat je u većem dijelu modernog doba bio glavna arapska država. Sekularni i islamski diskurzi nastali u Egiptu postali su model za Arape diljem svijeta. Nekoliko velikih ideja nastalo je u Egiptu - ovdje je stasao islamski liberalizam u djelima Halida M. Halida, kao i islamski modernizam Muhamada Abduha i Rašida Ride, islamizam Muslimanskog bratstva kroz Hasana al-Banu i Sejeda Kutba, kao i islamsko umjerenjaštvo Muhamada al-Gazalija. I islamski marksizam je kroz radove Hasana Hanafija bio obilježje egipatske misli.
U Egiptu se nalazi sveučilište Al Azhar, povijesno središte muslimanskog učenja, koje je dalo Egiptu priliku da oblikuje islamsku svijest u arapskom svijetu. Ironično, al Azhar je stvorila šijitska dinastija Fatimida, dok je danas on središte sunitske misli. Egipatska kinematografija je popularna u cijelom arapskom svijetu već pola stoljeća i snažno je oblikovala suvremenu arapsku kulturu. I među sekularnim arapskim mislima je Egipat vodeći. Kad su Egipat i Izrael potpisali sporazum o primirju, to je ujedno bio i uvod u arapsko-izraelski mirovni pregovor. Geopolitička važnost Egipta je takva da je još u rana islamska stoljeća bio razdjelnica između arapskog Mašrika i arapskog Magreba.
Stoga je razumijevanje prošlosti i budućnosti arapskog svijeta vezano za stalno promatranje egipatske politike i društva. U posljednjih 50 godina egipatsko je društvo obilježeno trima stalnostima. Jedna je postojanje snažnog arapskog socijalizma koje je prometnuto nakon sumraka ideologija 1990-ih u vojnu sekularnu tehnokraciju pod vodstvom karizmatičnog vođe. Drugo jest nastanak, razvoj i djelovanje Muslimanskog bratstva odnosno ideološki islamizam koji je dugo vremena bio toleriran kao narodni pokret, iako službeno zabranjen.
Treća stvar je ekonomija. Egipatsko gospodarstvo, iako Washington i dalje ulaže skoro dvije milijarde dolara svake godine kao znak suradnje s Kairom u regiji, je bilo jedno od najjačih u regiji. I dok su mnoge zemlje promatrale Egipat s divljenjem zbog mogućnosti autoritarnog režima koji je prilagodio represiju i kooptaciju prema islamističkim pokretima, gospodarski je Egipat bio predvodnik arapskog svijeta, čak i nakon što je u dugoj vladavini Hosnija Mubaraka Egipat zagovarao umjerenost u arapskoj vanjskoj politici.
Danas, nakon zastoja gospodarskog razvoja za vrijeme tzv. Arapskog proljeća, i dolaska Abel Fataha al-Sisija na vlast, egipatsko je gospodarstvo u vrlo teškim problemima, posebno nakon što je turizam opao zbog terorističke prijetnje na Sinaju i u samoj dolini Nila. Nedavno je Međunarodni monetarni fond (MMF) dao zajam od 12 milijardi dolara kako bi se unaprijedila egipatska ekonomija i povećale prilike za veća ulaganja, koja zahtijevaju i određene reforme egipatskog sustava. Zbog toga je al-Sisi izdao dekret kojim je ponovno osnovao Vrhovno vijeće za ulaganja. Ovo vijeće bi se trebalo specijalizirati za nadgledanje državnih investicijskih politika u svim sektorima i provincijama i odgovorno je izravno egipatskom predsjedniku. Na čelu vijeća je ministrica za ulaganja Dalia Horšid.
Svjetska banka je 25. srpnja izdala studiju u suradnji s Europskom investicijskom bankom i Europskom bankom za obnovu koja pokazuje da 50 posto tvrtki u Egiptu vjeruje kako je politička nestabilnost glavni problem s kojima se suočavaju, zajedno s poteškoćama električne energije i financiranja poduzetničkih projekata. Mnogi egipatski poduzetnici pozdravljaju predsjednikov korak jer smatraju da samo vrh izvršne vlasti može ukloniti prepreke. Radi se o povijesnoj tradiciji, jer je predsjednik uvijek bio rješenje svakog problema ulaganja u Egipat, i stoga što su ljudi očajni i više ne vjeruju sposobnostima institucija kojima ne mogu ni predati svoje žalbe zbog nedjelovanja financijskog sektora u Egiptu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
