Suvremeni svijet 21. stoljeća se drastično i naglo mijenja iz dana u dan. Promjene su jedina istinska konstanta. Države ulaze u bolje ili lošije odnose s drugim državama. Politika nastoji rješavati međunarodne probleme, ali često su političari previše ograničeni i nestručni da iznađu rješenja za različite spektre problema koji sežu od onih banalnih kao što su granični problemi do hibridnog ratovanja. Pogotovo su mnogi političari i diplomati nestručni u ekonomskim temama, a upravo je ekonomija područje koje najbrže i najlakše povezuje različite narode i države. Zbog toga u novije vrijeme diplomacije se sve više fragmentira u manje cjeline odnosno podvrste diplomacije koje se specijaliziraju za određenu djelatnost.
Jedna od njih je i gospodarska diplomacija koja je iznimno važna na svaku nacionalnu državu. Može se sažeto kazati da je gospodarska diplomacija sredstvo vanjske politike. U provođenju gospodarske diplomacije sudjeluju državni akteri (diplomacija, državni dužnosnici i djelatnici, državne agencije i sl.), ali sve više i nedržavni akteri (transnacionalne tvrtke, nevladine organizacije, sindikati, poslovni lobiji). Ovi akteri djeluju u veoma širokom području koje obuhvaća nacionalno gospodarstvo, međunarodnu ekonomiju (međunarodnu trgovinu, poslovanje, financije, itd.) i međunarodne organizacije (u sustavu UN-a, vladine i nevladine organizacije).
S prolaskom vremena sve više aktera se uključuje u djelovanje gospodarske diplomacije što ukazuje koliko je ona značajna. Gospodarska diplomacija koju provode državni akteri predstavlja sve aktivnosti države u zaštiti i promociji vlastitih gospodarskih interesa, a možemo ih razdijeliti na djelovanje u okviru ekonomske diplomacije i djelovanje u okviru komercijalne diplomacije u međunarodnom okruženju.
Ekonomska diplomacija bavi se pitanjima ekonomske politike, npr. pregovorima oko standarda međunarodne trgovine u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO) ili neke druge međunarodne organizacije iz domene određivanja ekonomskih standarda (na regionalnoj ili globalnoj razini). Ekonomski diplomat također prati i izvješćuje o ekonomskim politikama u drugim zemljama i savjetuje svoju vladu kako se najbolje postaviti prema tim politikama. U namjeri da postigne određeni cilj vanjske politike, ekonomska diplomacija koristi ekonomske resurse kao nagradu ili kaznu (npr. ekonomske sankcije). Takva djelatnost se ponekad naziva "ekonomsko državništvo" (eng. economic statecraft).
Diplomati koji se bave takvim djelatnostima obično dolaze iz ministarstva vanjskih poslova matične zemlje, ali su često regrutirani iz drugih ministarstava kao što su ministarstvo gospodarstva, trgovine i industrije, ovisno o modelu gospodarske diplomacije zemlje pošiljateljice. Ekonomska diplomacija je motivirana prvenstveno ekonomskim interesima. Današnja diplomacija bez ekonomske diplomacije ne bi mogla riješiti ni jedan gorući svjetski problem i situacije koji oni stvaraju. Budući da je ekonomija ispred politike i nudi rješenja koja su bolja od političkih, rješavanju današnjih međunarodnih problema može se prići samo uz pomoć tradicionalnih diplomatskih sredstava koja su ojačana elementima ekonomske diplomacije. Država koja ima jače, moćnije i snažnije gospodarstvo, koja na ljestvici globalne konkurentnosti zauzima visoko mjesto, pomoću svoje gospodarske snage i upotrebom sredstava ekonomske diplomacije uspješnije će ostvariti svoj cilj što većeg udjela u svjetskom BDP-u koristeći ekonomska sredstva, a ne sile i osvajanja tuđih teritorija. Izravna strana ulaganja, prodaja roba i usluga i plasiranje financijskog kapitala postižu mnoge bolje učinke od uporabe sile, otimanja tuđeg teritorija i drugih kolonijalnih metoda koje pripadaju prošlosti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
