U trenucima kada se mediji usredotočuju na propale države islamskog svijeta poput Afganistana, Iraka, Libije, Sirije i Jemena, Tajland često ne privlači istu količinu međunarodne pažnje. Iako većinski budistička zemlja, Tajland se suočava s jednom od najdužih islamskih pobuna u Aziji. Malezijski iredentisti i secesionisti koji sebe definiraju kao islamisti su od 2004. započeli val nasilja u južnom Tajlandu koji često uključuje dekapitacije i autobombe, taktike inače tipične za Bliski istok i Afganistan. U skladu s razvojem situacije, brojni analitičari i novinari se dvoje oko toga da li se Tajland suočava s rastućom prijetnjom džihadizma.
Izvješće koje je ovog mjeseca objavila Međunarodna krizna skupina, "Džihadizam na južnom Tajlandu" nudi nekoliko uvida u zagonetnu pobunu duž malezijsko-tajlandske granice. "Do sada nije bilo dokaza da separatisti imaju naglašen džihadistički predznak, no dugogodišnji sukob i ISIL-ov utjecaj u jugoistočnoj Aziji govore u prilog teze o novoj terorističkoj prijetnji. Takvi strahovi nisu nerazumni, no unatoč njima ne treba izgubiti iz vida veću sliku pobune, zašto je ista nastala kao i potrebu za okončavanjem iste."
Naime, dok jedna grupa stručnjaka smatra kako postoji realna mogućnosti da se sukob prelije u islamistički terorizam, drugi analitičari drže da je unatoč retorici o globalnom džihadu, sukob na jugu Tajlanda pretežito lokalni konflikt i definiraju ga kao konvencionalni etno-nacionalistički sukob, pokriven slojem vjerskog utjecaja, jer uključuje muslimane koji se bore za vlastiti nacionalni identitet. "Pobunjenici se manje poistovjećuju s muslimanima nego s Malezijancima", smatraju pojedini analitičari.
Za razliku od Iraka i Sirije, gdje pobunjenici i teroristi imaju globalne ili regionalne težnje kao i sklonost da javno propagiraju svoja mišljenja putem socijalnih mreža, južnjački tajlandski pobunjenici uglavnom izbjegavaju pozornosti medija iz razloga što, smatraju pojedini promatrači, imaju isključivo nacionalne ciljeve i nemaju potrebu za međunarodnom zajednicom već se oslanjaju na podršku lokalne zajednice.
U skladu s jedinstvenim karakteristikama južnog Tajlanda, teza Izvješća Krizne skupine zagovara rješenje koje nije uspjelo u drugim zemljama pogođenim islamskim pobunama, ali bi u ovom dijelu svijeta moglo imati realnu perspektivu. "Izravni pregovori između pobunjenika i vlade su prioritet", navodi se u izvješću, "decentralizirani politički sustav mogao bi pomoći u rješavanju glavnih pritužbi na jugu, uz očuvanje jedinstvene tajlandske države". Prema Kriznoj skupini, Tajland treba mirovne razgovore, a ne vojni odgovor na pobunu kao što je to bio slučaj do sada, no pitanje je da li je tajlandska vojna vlada, jedna od rijetkih preostalih na svijetu, na takvo što spremna.
Pojedini Malezijanci na južnom Tajlandu koji se simpatiziraju s pobunom su se ugledali na secesionizam u Kataloniji kao izvor inspiracije. Katalonske interesne skupine i nevladine organizacije su, sa određenim razlikama, poslužile kao modeli za platforme malezijski političkih stranaka i aktivista s ciljem postizanja autonomije ili neovisnosti. No katalonski primjer se, očekivano, u aspektima razlikuje od tajlandskog.
Kao što je spomenuto, međunarodna krizna skupina je izrazila zabrinutost da bi politička represija od strane vojne vlade mogla potaknuti džihadizam na južnom Tajlandu. "Jug zemlje nudi uvjete povoljne za ekspanziju džihada: sunitsku manjinu koja predstavlja većinu u zoni sukoba, islamsku pobunu s narativom otimanja zemlje od strane ne-muslimanskih kolonizatora i dugotrajni sukob s čestim represijama i nasiljem od strane tajlandskih vlasti. Tajlandski dužnosnici, analitičari, pa čak i časnici unutar tajlandskih vojnih krugova su također izrazili zabrinutost glede džihadističkog utjecaja na pobunu".
Kao suvremene primjere koliko situacija može eskalirati, stručnjaci ukazuju na dvoje susjednih zemalja: Mjanmar i Filipine. Tatmadaw, mjanmarska vojska, je iskoristila islamsku pobunu malih razmjera kako bi opravdala kampanju etničkog čišćenja koja je na kraju kulminirala ratnim zločinima protiv Rohinja, najveće muslimanske manjine u zemlji. Međunarodni promatrači strahuju da bi takva brutalnost mogla radikalizirati stotine tisuća izbjeglica koji bježe iz Mijanmara, koji su postali razlogom osnivanja brojnih islamističkih pokreta otpora i terorističkih organizacija.
Preko Južnog kineskog mora, filipinske oružane snage su tek nedavno preuzele Marawi, grad koji je ogranak Islamske države u Jugoistočnoj Aziji držao pod kontrolom. Trenutno, regionalne vlasti sumnjaju kako bi ISIL, u znak osvete, mogao započeti kampanju samoubilačkih napada, a Australija je već upozorila svoje građane o opasnostima putovanja u zemlju. Za razliku od Mijanmara i Tajlanda, ISIS je pronašao uporište na Filipinima, a za neke, radi se o potencijalnom scenariju s kojim bi se Tajland mogao suočiti ako vojska nastavi s trenutnim načinom borbe protiv pobune na jugu zemlje. Trenutno, situacija je takva da mirovni proces na Filipinima, kao i na susjednom Tajlandu, sve više jenjava.
Izvješće Krizne skupine ipak nudi razlog, doduše vrlo skroman, za optimizam. "Tajland nema ostavštinu džihadskih pokreta i mreža kao druga mjesta jugoistočne Azije koja su obećala odanost ISIS-u i al-Qaedi", se navodi u izvješću. "Čelnici postojećih militantnih skupina na južnom Tajlandu su neprijateljski nastrojeni prema spomenutim terorističkim grupama i njihovim podružnicama u jugoistočnoj Aziji jer vide povezanost s međunarodnim teroristima kao prijetnju njihovom cilju samoodređenja." Barem za sada, tajlandski pobunjenici na jugu podjednako ne vole teroriste isto kao i vlasti u Bangkoku, Manili, Naypyidawu i Washingtonu.
"Obje strane moraju razumjeti obostranu korist sprječavanja širenja islamističkog terorizma u južnom Tajlandu. Malezijsko-muslimanski militanti i tajlandska država imaju zajednički interes u izbjegavanju ISIS-a i drugih džihadskih skupina. I iako za sada teroristi nisu uspjeli iskoristiti konflikt za stvaranje uporišta kao što je to drugdje bio slučaj, sukob ima uvjete za jačanje džihadske prisutnosti. Samo mirovni pregovori mogu spriječiti širenje islamističkog terorizma" konstatira Krizna skupina.
Mnogi stručnjaci za sigurnosti smatraju da bi vlada i pobunjenici u južnom Tajlandu trebali razmotriti implikacije onoga što je navedeno u izvješću Krizne skupine. Od početka pobune početkom 2000-ih, niti jedna strana se nije približila pobjedi i sjedanje za pregovarački stol izgleda kao najrealnija alternativa. U suprotnom, zemlja bi se mogala suočiti s desetljećima dugom islamskom pobunom sličnoj onoj u Kini i Indiji.
Kao što se može primijetiti, trenutačni nemiri u pretežito tri malezijsko-muslimanske pokrajine južnog Tajlanda sve više privlače regionalnu, nacionalnu i međunarodnu pozornost uslijed povećanog ritma i razmjera pobunjeničkih napada, sve većih džihadističkih obilježja koje karakteriziraju pobunjeničke akcije i često brutalnim rukovanjem situacije na terenu od strane vojske. No iako zabrinutost postoji, niti jedan konkretni dokaz ne upućuje na to da su islamistički ekstremisti uspjeli ostvariti uporište u tom dijelu svijeta. Pobuna ima vjerski element no većina stručnjaka se slaže kako to, za sada, nije izmijenilo suštinski lokalizirani i nacionalistički aspekt sukoba. Naime, dok se razmjer i sofisticiranost nasilja povećala, s preko 7000 žrtava od 2000-tih godina, ništa ne povezuje dinamiku konflikta s utjecajem ISIS-a. Možda je najjasniji dokaz za vjerovanje da južni tajlandski sukob nije metastazirao u širu džihadističku borbu, činjenica da nije bilo migracija nasilja na sjeveru niti napada na strance, turistička naselja ili ostale otvorene simbole zapadnjačke kulture.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
