Giorgia Meloni i Marine Le Pen - dvije žene i dvije snažne desne struje: Hoće li u Europi prevladati euroskeptična desnica kontra NATO-a ili pro-EU i pro-NATO lojalna Washingtonu?

Kada govorimo o stavu europske politike prema turbulentnim događajima na istoku možemo ih diferencirati prema političkom kompasu. Nažalost kada govorimo o ljevici i ratu u Ukrajini, konkretnog stava gotovo da i nema (baš kao ni "konkretne ljevice"!). Mogli bismo po tko zna koji put postaviti pitanje - što je danas uopće europska ljevica? Jesu li to liberali srednje struje čiji je doseg progresivnosti politička korektnost? Ili su to već tradicionalno neodlučni socijaldemokrati koji kad i dolaze na vlast ponašaju se kao da su slučajno tamo (a u ovakva vremena, čini se, preferiraju udobnost oporbe)?

Radikalnija ljevica nikad nije odstupila od svojih temeljnih stavova i vidi rat u Ukrajini kao novu epizodu imperijalističkih sudara, nipošto ne kao crno-bijelu situaciju s "dobrim i lošim momcima". Ali ta radikalnija ljevica, nešto kao njemački Die Linke, generalno vrijeme već dugi niz godina provodi na europskoj političkoj periferiji.

Stoga ako želimo razgovarati o politici koja je prisutna u širokom izdanju, koja utječe, koja pretendira na vlast ili već jest na vlasti, onda moramo pričati o europskoj desnici. Nema se tu što priznati, brojke govore same za sebe - desnica u Europi doživjela je veliku restauraciju, do te mjere da unutar nje danas imamo definirane frakcije, stavove koji se temelje na "pro" i "kontra".

Čudno vrijeme, svakako, ne i neviđeno, ali kronični nedostatak (Krajnje? Tradicionalne? Konkretne?) ljevice dovodi do toga da se u redovima desnice stvaraju preference koje su se inače dijelile po kvadrantima političkog kompasa. Jer biračko tijelo, radništvo generalno, i dalje zastupa cijeli spektar stajališta, a netko onda mora htjeti zastupati i njih. Tako smo došli u situaciju gdje će se za stajalište po pitanju rata u Ukrajini europski birači moći obratiti jednoj ili drugoj struji desnice, a ljevica će ostati na još većim marginama. Jedan od razloga tomu je kanibalizacija ljevice, volja da se napusti revolucija i prihvati "evolucija", šira demagogija socijal-demokracije prema kojoj kapitalizam može, treba i smije opstati, samo da tu i tamo djeluje humanije.

Drugi put možemo dublje o ljevici u Europi i zašto ona nije u stanju privlačiti mase kao što je nekoć mogla, čak i u vrijeme kad se distancirala od nekadašnjeg SSSR-a i kad je u "modi" bio tzv. eurokomunizam.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.