Godišnje hodočašće u Meku, najsvetije hodočašće islamskog svijeta, poznato kao hadž ili hadžiluk, otpočeo je ove godine 31. kolovoza. Svake godine nekoliko milijuna muslimana iz svih krajeva svijeta odlaze u dvije najsvetije džamije islama, one u Meku i Medinu. Ali hadž je u posljednjih nekoliko desetljeća nadišao značaj religijskog hodočašća i zadobio je izraz saudijske moći. Nadzor nad svetim džamijama u Meki i Medini, a samim time i nadzor nad hadžem, daju saudijskoj kraljevskoj obitelji legitimnost koju nema niti jedna druga zemlja islamskog svijeta i određuje Rijad kao vođu islamske zajednice, osobito među sunitskim Arapima. Taj nadzor je izvor stabilnosti unutar Saudijske Arabije i temelj njezinog regionalnog utjecaja, moć koje se Rijad neće tako lako odreći unatoč najavama o propitivanju ove nadležnosti u mnogim islamskim zemljama.
Svaka sila koja nastoji dominirati Bliskim istokom jednostavno mora kontrolirati i arabijsku regiju Hedžaz, koja se nalazi u zapadnom dijelu Arabijskog poluotoka i uzduž obale Crvenog mora. Odavde je bilo moguće trgovati s područjima na sjeveru, preko Sinaja, i prema jugu, kroz tjesnac Bab el-Mandeb. No pravi dragulji ovog područja su Meka i Medina. Kroz povijest se mijenjalo vlasništvo nad Hedžazom, posljednji put 1927. kada je regija pala pod vlast osnivača modernog saudijskog kraljevstva i oca osnivača saudijske kraljevske dinastije Abdulaziza bin Abdulrahmana al-Sauda. Abdulaziz je počeo širiti svoj teritorij u regiji u idućih nekoliko desetljeća, ali je znao da je njegova vlast nad Hedžazom kamen temeljac vladavine. Devedeset godina potom, Saudijci shvaćaju da njihova vlast nad Mekom i Medinom nisu prirodne. Ona je tek kap u moru 1400 godina duge povijesti islama, a sami znaju kako su njihovi preci pokušali ostvariti kontrolu nad poluotokom tijekom 18. i 19. stoljeća, kada su dva grada stalno mijenjala gospodare. Osobito se to odnosilo na borbu lokalnih Arapa i osmanlijske vlasti.
Vjerojatno bi Abdulaziz bio istjeran iz svetih gradova da se nije u Saudijskoj Arabiji 1938. otkrila nafta. Nakon toga je država postala najvećim svjetskim izvoznikom sirove nafte, jačajući time zasade kraljevstva. Ali, saudijska kontrola nad hadžilukom nije ostala bez izazova, osobito u posljednjih nekoliko desetljeća. Godine 1979. su odbjegli selefije opkolili Veliku džamiju u Meki na nekoliko dana. Bio je to velik šok za Saudijce i vrlo velika sramota za kraljevsku obitelj. Napadači, nekoliko stotina naoružanih ekstremista, bili su pripadnici istog saudijskog vjerskog kruga, ali su smatrali da su Saudijci izdali državna selefijska uvjerenja. Uz to, saudijske sigurnosne snage nisu bile sposobne ponovno zauzeti kompleks džamije i morali su tražiti pomoć francuskih komandosa.
Osam godina kasnije, tijekom hadža 1987., nekoliko tisuća iranskih hodočasnika održalo je prosvjed ispred Velike džamije u Meki. Saudijske sigurnosne snage otvorile su vatru i ubile oko 400 ljudi, većinom iranske hodočasnike. Saudijci su nastojali izbjegavati ovakve jasno vidljive sukobe zbog mogućnosti razvoja razdora po crti podjele sunita i šijita, kao i zbog izvoza revolucije iz Irana. Zauzvrat su Iranci tri godine bojkotirali dolazak na hadž, ali su se te strasti stišale do 1991. Ponovno je došlo do problema između Irana i Saudijske Arabije 2015. kada je 169 iranskih hodočasnika poginulo, a za 307 osoba se i dalje traga. Iranska vlada je tada proglasila tri dana žalovanja, a gotovo svi visokorangirani iranski klerici i državni dužnosnici dali su izjave optužujući saudijsku vladu za ove žrtve. Iranci su čak naveli detalje urote protiv iranskih hodočasnika, što se dodatno ojačalo 2016. kada Iranci nisu mogli dobiti vizu za Saudijsku Arabiju i za hadž uslijed prekida diplomatskih odnosa Teherana i Rijada. Tijekom vremena, međutim, Rijad je shvatio da se geopolitičko okruženje hodočašća brzo mijenja. Ove godine hadž stiže u vrijeme sve veće nestabilnosti u i oko Arabijskog poluotoka. Već nekoliko godina Saudijska Arabija pokušava odvratiti iransku moć s istoka, zaustaviti ekstremizam koji prijeti prelijevanjem krize iz Iraka, te zaključiti rat koji je sama proizvela u Jemenu.
Prijepori s Katarom u posljednjih par mjeseci dodatno pojačavaju popis problema s kojima se suočava Rijad. Mali emirat Katar dobio je status svjetske moći nakon što je postao najvećim svjetskim izvoznikom ukapljenog prirodnog plina, te je pokrenuo politiku koja ne odgovara Saudijcima i njihovim glavnim regionalnim partnerima Emiratima. Koalicija Rijada i Abu Dabija vodila je brzom prekidu diplomatskih veza s Katarom u lipnju i nastojanju izolacije Dohe, što je dodatno stvorilo poteškoće brojnim katarskim građanima koji su htjeli doći na hadž. I upravo je Katar pokrenuo lavinu rasprava nakon što je saudijski ministar vanjskih poslova Adel al-Džubejr morao reagirati 30. srpnja na navodni katarski poziv za internacionalizacijom Meke i Medine. Nakon susreta sa svojim kolegama iz Ujedinjenih arapskih emirata, Bahreina i Egipta, al-Džubejr je rekao medijima da je katarski zahtjev agresivan čin i proglašavanje rata protiv kraljevstva. Katar je, međutim, odbacio da je ikada dao takav zahtjev.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
