Sukob kao što je ovaj u Ukrajini zahtjeva brojne duboke geopolitičke analize, samo kako bismo razumjeli zašto se vodi (kamoli da bismo mogli predvidjeti kako završava!) - u toj potrazi za odgovorima jedno ime se zadnjih dana počelo spominjati, Sir Halford Mackinder. Riječ je o opskurnom kartografu iz viktorijanskog doba, no iako se njegovo ime ne spominje prečesto, njegove ideje oblikovale su stavove te imale veliki utjecaj na brojne geopolitičke aktere u zadnjih 100 godina. Sve od Hitlera, Zbigniewa Brzezinskog pa sad do Vladimira Putina.
1904. godine, dok je trans-sibirska željeznica dovršala svoj potez od Moskve pa sve do Vladivostoka, Mackinder je argumentirao da će željeznice pretvoriti Euroaziju u jednu unitarnu kopnenu masu koja bi zatim, zajedno s Afrikom, tvorila nešto što je on nazivao "svjetski otok". I zatim će jednog dana Rusija, tvrdio je Mackinder, zajedno s nekom drugom velikom kopnenom silom kao što je Njemačka - ili, kako u svom osvrtu na Mackindera ističe američki povjesničar Alfred W. McCoy, danas Kina - mogla proširiti diljem Euroazije. "Uporabom ogromnih kontinentalnih resursa mogli bi veliku izgraditi flotu, a imperija koja bi tada vladala svijetom bila bi na obzoru", tvrdio je Mackinder.
Njegove teorije postale su znatno aktualnije za vrijeme Versajske mirovne konferencije 1919. godine po završetku Prvog svjetskog rata. Tom prilikom je zapisao: "Tko vlada istočnom Europom vlada i unutrašnjošću. Onaj tko pak vlada unutrašnjošću vladat će i svjetskim otokom, a tko vlada svjetskim otokom vladat će i svijetom".
Zanimljivo je da je Mackinder već tada prognozirao neku vrstu, mogli bismo to tako reći, dualne imperije, gdje bi Rusija morala imati pomoć još neke velike kontinentalne sile s ciljem zajedničke kontrole nad "svjetskim otokom". Jasno je da je u to vrijeme razmišljao o Njemačkoj (iako vjerojatno ne nakon njenog poraza u Prvom svjetskom ratu). Sto godina nakon, najveća kontinentalna sila na tom "svjetskom otoku" je ona s azijske strane Euroazije, Kina.
Povjesničar Alfred W. McCoy pak ovim geopolitičkim predviđanjima Mackindera daje poprilični značaj te argumentira to ovako: "Da bismo shvatili važnost ovog razvoja, zamrznimo dva ključna trenutka u svjetskoj povijesti - sastanak komunističkog kineskog lidera Mao Ce-Tunga u Moskvi s Josifom Staljinom iz Sovjetskog Saveza u prosincu 1949. i summit Vladimira Putina u Pekingu s Xi Jinpingom prošlog mjeseca".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
