Ova godina u Americi ući će u bilješke po razmjeru unutarnje militarizacije koja se više ne može opisivati kao iznimka. Oko 35 tisuća pripadnika oružanih snaga (!) raspoređeno je unutar granica SAD‑a - pod federalnom "Title 10" nadležnošću – od Arizone i Kalifornije do Floride, Novog Meksika i Teksasa. Brojke su same po sebi kontroverzne, ali još je sporniji način na koji ih Pentagon objavljuje: parcijalno, nevoljko i s vidljivom namjerom da se slika ne vidi u cjelini.
Temeljni pravni okvir – Posse Comitatus* iz 1878. – postavljen je kako bi razdvojio vojsku od civilne policijske zadaće. Iznimke postoje, ali moraju biti jasno proglašene i vremenski ograničene. Današnji model oslanja se na kombinaciju "Title 10"** (izravna federalna kontrola) i "Title 32" (nacionalna garda pod guvernerom, ali uz savezno financiranje), pa se granice brišu. Rezultat je sustav u kojem isti vojnici ujutro imaju policijske zadaće, a popodne administrativne – sve pod krinkom "podrške".
* Posse Comitatus je američki zakon donesen 1878. godine, nakon Građanskog rata i razdoblja Rekonstrukcije, s ciljem da se strogo ograniči uporaba vojske u provođenju civilnih zakona unutar Sjedinjenih Država. Njegova je osnovna ideja da regularna vojska ne smije djelovati kao policija na teritoriju zemlje, osim u iznimnim slučajevima koje mora odobriti Kongres ili predsjednik kroz posebne ovlasti. Taj zakon smatra se jednim od temelja američke demokratske tradicije jer sprječava militarizaciju unutarnje politike i osigurava da civilne institucije, a ne vojska, budu odgovorne za javni red i sigurnost.
** Title 10 je pak pravni okvir unutar američkog zakonodavstva koji regulira djelovanje oružanih snaga pod izravnom federalnom kontrolom, dakle pod zapovjedništvom predsjednika i Pentagona, a ne guvernera pojedinih saveznih država. Kada su vojnici raspoređeni u statusu Title 10, oni djeluju kao nacionalna vojska i provode zadatke koje određuje savezna vlast, uključujući i operacije unutar samih Sjedinjenih Država. Upravo zato ovakav status izaziva prijepore: povijesno je uspostavljen kako bi se osiguralo razdvajanje vojske od civilne policije, a njegova uporaba u domaćem kontekstu otvara pitanje kršenja Posse Comitatusa i militarizacije unutarnje politike.
Kalifornija je već poslužila kao ogledni primjer. Nakon prosvjeda protiv imigracijskih racija, u Los Angeles su u lipnju poslane tisuće gardista i marinci. Vrh je dosegnut na oko 5.500 ljudi. Danas ih je ondje tek nekoliko stotina, ali presedan je ostao: vojska rješava civilni nemir. Savezni sudac Charles Breyer proglasio je taj pothvat protupravnim, podsjećajući da u gradu nije bilo "pobune" niti nemoći lokalne policije. S pravne strane, to je crvena lampica - s političke, upozorenje da se Garda pretvara u predsjedničku policiju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
