Sastanak na vrhu Grupe dvadesetorice (G20 – Argentina, Australija, Brazil, Kanada, Kina, Francuska, Njemačka, Indija, Indonezija, Italija, Japan, Meksiko, Rusija, Saudijska Arabija, Južnoafrička republika, Južna Koreja, Turska, Ujedinjeno kraljevstvo, SAD i EU) u turskom gradu Antalyiji održava se pod utjecajem terorističkog napada u Parizu. Time je osujećen plan domaćina, odnosno turske premoćno vladajuće Stranke pravde i napretka (AKP) da iskoristi ovaj političko-gospodarski skup za lobiranje protiv kurdskih interesa u Siriji. Turski je plan bio da se slijedom fokusa na Siriju izbjegne rasprava o terorističkoj skupini Daeš (ISIL) i da se umjesto toga stvori koalicija protiv Stranke demokratske unije (PYD) i Jedinica narodne zaštite (YPG), kao kurdskih političkih i milicijskih organizacija u Siriji.
Odmah nakon terorističkih napada u Parizu, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je dao izjavu u kojoj je naveo da je potrebno napustiti razmišljanje o dobrim i lošim teroristima. Otkako je AKP odnio premoćnu pobjedu na izborima prvog studenog ove godine, počeo je s povećanim pritiskom na oporbu u Turskoj, a posebice na kurdski pokret. Sada istodobno pokušava i preuzeti odlučujuću ulogu u Siriji i to zadavanjem udarca kurdskim snagama. Erdogan je tako istaknuo da je demokratski autonomni sustav u kurdskim područjiam Sirije rizik za Tursku, te pokušava dobiti potporu SAD-a i međunarodne koalicije. U tome turski predsjednik želi čuti i pozitivno mišljenje ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Turski mediji bliski vladajućoj stranci naširoko slave pobjedu turskih islamista i ukazuju da je ta pobjeda pitanje nacionalne obrane i izazov neprijateljima Turske. Provladin Yeni Safak je objavio uvodnik u kojemu se naglašava da su 'unutarnji napadači' uspješno savladani, pri čemu se misli upravo na kurdske aktiviste u Turskoj. U uvodnom slovu se pritom upozorava da će se pokušaji invazije na turskom tlu nastaviti ako se Turci ne suoče s kurdskim suradnicima u geografskom susjedstvu, te da će rasprava na G-20 sastanku biti usmjerena na rješavanju računa na globalnoj razini.
Ideja predsjednika Erdogana da će iskoristiti svoj položaj domaćina G-20 kako bi potaknuo raspravu o zaustavljanju sirijskih Kurda izjalovilo se upravo zbog terorističkog napada u Parizu, koji je zasjenio sve planirane rasprave i usmjerio napore prema pronalaženju zajedničkog koalicijskog stava. Ali, napadi su izazvali i velike napetosti u samoj Turskoj. Turski islamisti i neki nacionalisti izrazili su žaljenje što slična reakcija nije došla nakon golemog broja žrtava terora u Turskoj i muslimanskom svijetu. Oni kritiziraju Zapad i svoje sugrađane koji traže solidarnost s Francuskom, primjerice na društvenim mrežama. U 25 godina 15 milijuna muslimana je poginulo, ali to nije izazvalo histeriju plača i očaja kao napad u Parizu, komentiraju neki od najvećih turskih novina.
Taj narativ se prenosi i u bitku protiv islama. U nekim kolumnama smatra se da se terorističke organizacije koriste za napade protiv islama, upravo zbog činjenice što je Zapad uspio podčiniti budizam, hinduizam i konfucijanizam, ali ne i islam. Pošto ne mogu pokrenuti otvoren rat protiv islama, zapadne sile nastoje upotrijebiti instrument ekstremizma kako bi udarili po islamu, mišljenje je islamista i nacionalista u Turskoj. Slične reakcije su došle i na društvenim mrežama Facebooku i Twitteru. Napad u Francuskoj se na nekoliko razina uspoređuje s napadima u Ankari, te se vode žestoke rasprave između AKP-a i stranaka oporbe, ali i u internetskom i medijskom prostoru.
Golem broj komenatara na društvenim mrežama postavljaju se u odnosu na globalno pitanje da li su bombaški napadi doista pravo lice islama, te dodaju intenzivnoj raspravi u Turskoj o odnosu islama i terora. Ponovno su se vratili u javnost podsjetnici kako neki političari i vjerski dužnosnici nastoje djelomično zaštititi radikalne skupine i njihove ideologije. Turski premijer Ahmet Davutoglu je jednom javno pokušao opravdati Daeš, a čak i mainstream dnevni list Miliyet je prozvao Turke koji su poginuli u redovima Daeša šehidima (mučenicima). I doista, na društvenim mrežama se moglo vidjeti mnogo pro-daešovskih komentara, pa čak i čestitke na izvršenim napadima u Ankari, Bejrutu i Parizu.
S druge strane se smatra da je nacionalistički kurdski pokret pravi teroristički vid djelovanja. Unutarnji napadači, koje opisuje turski predsjednik, je kurdski politički i milicijski pokret, ali prije svega zahtjev za decentralizacijom vlade, što je u krajnjoj oprečnosti prema AKP-ovom cilju ustavne promjene državnog političkog ustroja u izvršni predsjednički sustav. Ukoliko se PYD-ov međunarodni prestiž ne izbriše, AKP se boji da će antikurdske operacije u Turskoj biti kratkoročnog učinka, te da će se revitalizirati kurdski pokret u Turskoj ako se stabilizira kurdska vlast u autonomnim područjima Sirije.
U reakcijama sirijskih Kurda postoji uvjerenje da SAD i Europa ipak neće izdati politički i vojno Kurde, jer javnost tih zemalja zna da se oni bore protiv barbarizma Daeša. Oni koji će okrenuti leđa sirijskim Kurdima, prihvatiti će barbarizam, znajući da samo Kurdi mogu zaustaviti Daeš, upozoravaju iz YPG-a. Sirijski Kurdi smatraju da su odnosi YPG-a i Pentagona na najvišim razinama, ali da takva razina nije postignuta i u razgovoru s Bijelom kućom. Navodno su američki diplomati govorili YPD-ovim dužnosnicima da su američki odnosi prema Kurdima ograničeni američkim odnosima s Turskom.
Međutim, američki ministar vanjskih poslova John Kerry izjavio je da će SAD započeti operaciju s Turskom kako bi se završilo osiguravanja sjeverne sirijske granice, područje koje Daeš koristi za lukrativna krijumčarenja. U razgovoru za CNN, Kerry je rekao da je 75 posto granice zatvoreno, te da se sada priprema operacija s Turcima u osiguravanju ostatka od 98 kilometara granice. Prema dugo planiranom zajedničkom američko-turskom planu, umjereni sirijski pobunjenici koje obučava američka vojska trebali bi se sukobiti s Daešom na terenu i pomoći koordinirati američke zračne napade iz turskih zrakoplovnih baza, prema strategiji koju zajednički razvijaju Washington i Ankara. Taj plan bi trebao stjerati Daeš u kut.
U tom planu je najkritičniji dio koji se odnosi na YPG. Njihova milicija se pokazala zahvalnim američkim saveznikom u borbi protiv Daeša, te su kontrolirali teritorij na istočnoj strani rijeke Eufrat, preko puta Karkamisa i grada Džarablusa kojega nadziru džihadisti. Ankara ne želi da YPG napreduje dalje i smatra da je Eufrat zadnja crta koju Kurdi ne smiju prijeći. Puno toga se sada okreće protiv Turske.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.