Snažni utjecaj Francuske u Africi je rezultat kolonizacije koja se odvijala u prvoj polovici 1800-te. Iako su šezdesetih godina 20. stoljeća mnoge afričke države proglasile neovisnost, zadržale su bliske odnose s bivšom matičnom zemljom. Naime, francuska vanjska politika već desetljećima percepira Afriku kao svoju ekskluzivnu sferu utjecaja.
U niti jednom drugom dijelu svijeta Pariz nema tako veliku slobodu djelovanja kao u svojim bivšim kolonijama. Ta intervencija je dio jedne kompleksne geopolitičke strategije iza koje stoje ekonomski interesi, politički utjecaj, sigurnosna pitanja i prestiž na međunarodnoj sceni. Iako se često našla na udaru kritika zbog uplitanja u afrička pitanja, Francuska i dalje predstavlja glavnog partnera na kojeg se afričke države oslanjanju u ekonomskim pitanjima, političkim krizama i talačkim situacijama.
Pozadina geopolitičke strategije
Većina francuskih kolonija u Africi je proglasila svoju neovisnost šezdesetih godina prošloga stoljeća. No francuski politički, ekonomski i vojni utjecaj je ostao toliko snažan da su mnogi analitičari došli do zaključka kako je ta neovisnost tamo formalna. Od 1962. do 1995. Francuska je 19 puta vojno intervenirala u Africi, a trenutno se na kontinentu nalazi preko 7000 francuskih vojnika i veći broj vojnih baza podržanih jednom raširenom poslovnom i diplomatskom mrežom.
Naime, mnoge afričke države su nakon osamostaljenja potpisale bilateralne ugovore, često zaštićene oznakom državne tajne, koji su omogućili Francuskoj da zadrži ekonomsku i vojnu prisutnost u bivšim kolonijama te da se upliće u unutarnja državna pitanja.
Šezdesetih i sedamdesetih godina, francuski utjecaj u Africi je doživio svoj vrhunac te je uključio i bivše belgijske kolonije; Demokratsku Republiku Kongo, Burundi i Ruandu.
No početkom osamdesetih taj utjecaj, iako i dalje vrlo prisutan, je počeo slabiti zbog ulaska novih aktera u Afriku, posebice SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Kine. 
U svijetlo smeđoj boji se mogu vidjeti francuske okupirane kolonije. Od Maroka i Alžira na sjeveru pa sve do zapadnog i centralnog dijela kontinenta, francuski utjecaj je i danas prisutan u spomenutim dijelovima Afrike.Prekretnica u francuskoj vanjskoj politici prema Africi se dogodila 1994. Ruanda, bivša belgijska kolonija koja je spala pod utjecaj Francuske, je početkom devedesetih bila pogođena građanskim ratom koji je rezultirao velikim pokoljem. U 100 dana ubijeno je skoro milijun ljudi. Francuska se našla u središtu skandala zbog optužbe da nije spriječila masakr. Nakon toga, Pariz je odlučio primjenjivati jedan oprezniji stav u rješavanju afričkih kriza te više uključiti međunarodnu zajednicu.
Također, francuska vanjska politika je doživjela velike promjene u zadnjih 10 godina. S dolaskom Sarkozyja na vlast 2007, Francuska je krenula smanjivati svoju vojnu prisutnost u Africi zbog niza razloga uključujući smanjenje intenziteta nekih vojnih operacija, nategnute odnose sa Senegalom i Obalom Bjelokosti kao i namjeru Pariza da se više uključi u azijska i južnoamerička zbivanja i tržišta.
No, niz političkih i ekonomskih dinamika poput krucijalne uloge Francuske za uspjeh mirovne misije Europske unije u Čadu 2008, promjene državne vlasti u Senegalu i Obali Bjelokosti 2011. i 2012. godine više sklone suradnji s Parizom, napredovanje džihadista na sjeveru Malija 2012. godine te građanski rat u Srednjoafričkoj Republici započet također 2012., su doprinijeli da Francuska ponovno aktivnije uključi u afrička pitanja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
