Pregovori svjetskih sila s Iranom često se svode na odnose SAD-a i Irana, bivših saveznika, a danas ljutih neprijatelja, koji već niz godina pokušavaju pronaći dodirne točke za obnovu diplomatskih odnosa. Ali, Iran ne pregovara samo sa SAD-om, nego i s drugim članicama Vijeća sigurnosti (Kinom, Rusijom, Francuskom i Velikom Britanijom), te s Njemačkom (P5+1).
S obzirom da sve te svjetske sile daju toliko pozornosti iranskom nuklearnom programu i s obzirom na jaku povezanost ovih pregovora s drugim važnim pitanjima u svijetu, napose na Bliskom istoku, pozicije ne samo SAD-a i Irana, već i drugih zemalja trebaju se uzeti u obzir. Na taj način se mogu promatrati njegovi politički i ekonomski pristupi i planovi.
To se posebice tiče Francuske. Od početka nuklearnih pregovora, francuski su političari pokušavali dati privid nezavisnog stava, odvojenog od stava ostalih pregovarača. I to na negativan način. Pariz, naime, pokušava otežati pregovore što je više moguće. Francuzima je u cilju da konačni dogovor bude što teži za uključene zemlje.
Nedavno je francuski ministar vanjskih poslova Laurent Fabius u razgovoru za televizijsku kuću BFMTV i radio RMC izjavio da Francuska želi dogovor s Iranom, ali takav dogovor koji mora biti solidan, čvrst i podložan provjerama, a Pariz trenutno smatra da se do takvog dogovora još nije došlo. Također, Fabius je izjavio Wall Street Journalu da je svaki dogovor besmislen ako se ne može provjeravati. U protivnom, logika je pariških političara, susjedne zemlje mogu reći da je dogovor potpisan, ali da nije jasan ni čvrst, te da s obzirom na to i one moraju pokrenuti vlastite nuklearne programe. Pri tome je Fabius ukazao na Saudijsku Arabiju i Tursku, koje su najavile želju za pokretanjem vlastitih nuklearnih programa, ali nije isključeno da se ista želja neće proširiti na Egipat i arabijske monarhije u Perzijskom zaljevu.
Ovakva 'briga' francuske države je ishinjena, jer je poznato da Francuska ima jako dobre vojne odnose sa zemljama Perzijskog zaljeva. Zapravo, Francuska je na dobitku ako se pregovori s Iranom odugovlače. Francuski dužnosnici otežavaju tijek pregovora i potajno priželjkuju možda i propast pregovora zato jer će njihova zemlja debelo zaraditi na slanju vojne opreme u arapske zemlje Perzijskog zaljeva. Povećavajući javnu histeriju oko 'iranske prijetnje', Francuzi zapravo ohrabruju arapske zemlje da svoje petrodolare troše na francusku vojnu tehnologiju. Samo tijekom proteklih dvije godine, Francuska je sklopila vojne ugovore u vrijednosti od preko 15 milijardi dolara sa zemljama Perzijskog zaljeva. Sredinom lipnja francusko je ministarstvo obrane izdalo i izvješće u kojima se spominje da je Francuska doživjela u 2014. porast prodaje oružja za 18 posto. Izvješće je naglasilo da je zarada dosegla 8,2 mili...
S obzirom da sve te svjetske sile daju toliko pozornosti iranskom nuklearnom programu i s obzirom na jaku povezanost ovih pregovora s drugim važnim pitanjima u svijetu, napose na Bliskom istoku, pozicije ne samo SAD-a i Irana, već i drugih zemalja trebaju se uzeti u obzir. Na taj način se mogu promatrati njegovi politički i ekonomski pristupi i planovi.
To se posebice tiče Francuske. Od početka nuklearnih pregovora, francuski su političari pokušavali dati privid nezavisnog stava, odvojenog od stava ostalih pregovarača. I to na negativan način. Pariz, naime, pokušava otežati pregovore što je više moguće. Francuzima je u cilju da konačni dogovor bude što teži za uključene zemlje.
Nedavno je francuski ministar vanjskih poslova Laurent Fabius u razgovoru za televizijsku kuću BFMTV i radio RMC izjavio da Francuska želi dogovor s Iranom, ali takav dogovor koji mora biti solidan, čvrst i podložan provjerama, a Pariz trenutno smatra da se do takvog dogovora još nije došlo. Također, Fabius je izjavio Wall Street Journalu da je svaki dogovor besmislen ako se ne može provjeravati. U protivnom, logika je pariških političara, susjedne zemlje mogu reći da je dogovor potpisan, ali da nije jasan ni čvrst, te da s obzirom na to i one moraju pokrenuti vlastite nuklearne programe. Pri tome je Fabius ukazao na Saudijsku Arabiju i Tursku, koje su najavile želju za pokretanjem vlastitih nuklearnih programa, ali nije isključeno da se ista želja neće proširiti na Egipat i arabijske monarhije u Perzijskom zaljevu.
Ovakva 'briga' francuske države je ishinjena, jer je poznato da Francuska ima jako dobre vojne odnose sa zemljama Perzijskog zaljeva. Zapravo, Francuska je na dobitku ako se pregovori s Iranom odugovlače. Francuski dužnosnici otežavaju tijek pregovora i potajno priželjkuju možda i propast pregovora zato jer će njihova zemlja debelo zaraditi na slanju vojne opreme u arapske zemlje Perzijskog zaljeva. Povećavajući javnu histeriju oko 'iranske prijetnje', Francuzi zapravo ohrabruju arapske zemlje da svoje petrodolare troše na francusku vojnu tehnologiju. Samo tijekom proteklih dvije godine, Francuska je sklopila vojne ugovore u vrijednosti od preko 15 milijardi dolara sa zemljama Perzijskog zaljeva. Sredinom lipnja francusko je ministarstvo obrane izdalo i izvješće u kojima se spominje da je Francuska doživjela u 2014. porast prodaje oružja za 18 posto. Izvješće je naglasilo da je zarada dosegla 8,2 mili...
