Filipini su jedna od ekonomski najdinamičnijih azijskih država i vrlo važan sigurnosni čimbenik Jugoistočne Azije. Sve više europskih zemalja otvara svoja veleposlanstva u Manili, ne bi li time bili prisutni i razvijali odnose s filipinskom državom. Unatoč mnogobrojnim mogućnostima, Filipini se ipak suočavaju s nizom političkih izazova, među kojima su korupcija, borba protiv terorističkih organizacija, osuda za kršenje ljudskih prava unutar 'rata protiv droge' i vanjskopolitički odnosi koji se vode uvijek nekako između Kine i Sjedinjenih Država.
Više od sedam tisuća otoka čini Filipine, iako najveći dio stanovništva živi na samo njih jedanaest. Velik dio zemlje čine planinski i vulkanski otoci, a sama država je često pogođena zemljotresima i djelovanjem 20-ak aktivnih vulkana, kao i tajfunima i drugim jakim olujama. Filipini su tri stoljeća bila španjolska kolonija, a nasljeđe Španjolskog Carstva se osjeća još i danas, što je vidljivo u španjolskom jeziku kao jednom od službenih jezika države, valuti pesosu, kao i samom nazivu, jer su Filipini nazvani po španjolskom kralju Filipu II. Početkom dvadesetog stoljeća, narod se dignuo protiv španjolske vlasti, ali su Sjedinjene Države preuzele vlast sve do 1946. kada je Manila proglasila neovisnost na temelju ustava sličnom američkom. Španjolski i američki utjecaj i dalje opstoji.
Prošle se godine filipinski BDP povećao za 6,7 posto, što je jedan od najboljih rezultata u čitavoj Aziji. Međunarodni monetarni fond je predskazao da će se ovaj trend nastaviti ove godine, te se povećati na 6,8 posto 2019. odnosno 6,9 posto 2020. godine. Filipinsko gospodarstvo većinom raste zbog unutarnje potrošnje koja čini preko 70 posto BDP-a zemlje. To je lako, s obzirom da Filipini imaju više od 104 milijuna stanovnika, među kojima i sve veći srednji sloj građana. BDP per capita je 2016. godine iznosio 7200 američkih dolara, ali je u posljednjem desetljeću porastao za 26 posto. Demografsko stanje pridonosi dugoročnom boljitku zemlje i čini Filipine jednom od najmlađih zemalja svijeta s prosječnom dobi od 23,5 godina starosti! Ujedno su Filipini aktivni član Udruženja jugoistočnih azijskih nacija (Association of Southeast Asian Nations – ASEAN), gdje Manila dobiva mnogo gospodarskih mogućnosti unutar zone slobodne trgovine unutar organizacije i kroz dodatne bilateralne trgovačke sporazume s Kinom, Indijom i Japanom.
Predsjednik Rodrigo Duterte je najavio plan reformi koji uključuje pojednostavljenje poreznog sustava i industrijskog razvoja, što može biti značajan dodatak gospodarskom rastu. Posebno se ovdje ističe program razvoja infrastrukture koji je 'težak' nekih 170 milijardi dolara, a koji bi se trebao završiti do 2022. godine. U pitanju je 75 zasebnih projekata, koji se većinom odnose na izgradnju cesta, željeznica, zračnih i pomorskih luka i raznih elektrana. Time se Duterte nada privlačenju raznih ulagača, iako bi svi ovi planovi mogli imati značajno negativan učinak na javne financije i prouzročiti proračunski deficit.
Unatoč ovim mogućnostima, Filipini su i dalje zemlja s puno rizika. Svjetska Banka je ove godine stavila Filipine na 113. mjesto po slobodi ekonomskog djelovanja. Glavne su poteškoće u sporom procesu registracije tvrtki i rijetko pridržavanje dogovora u poslovnim ugovorima. Složena uprava i nejasna pravila raj su za korupciju, pa je tako Transparency International u indeksu korupcije za 2017. godinu stavio Filipine na 111. od 180 zemalja svijeta, čime je država okarakterizirana kao visokorizična unatoč javnim obećanjima vlade za suočavanjem s korupcijom. Dodatni ozbiljni problemi proistječu iz siromaštva – 20 posto stanovništva živi ispod nacionalne razine siromaštva; tu su i nejednakosti u prihodima i gospodarstvo temeljeno na proizvodnji niskokvalitetne robe.
Duterte, kojega narod popularno zove Digong ili Rody, preuzeo je predsjedničku ulogu u svojoj 71. godini života jer je pozivao na likvidiranje narkomana i kriminalaca bez suda, a u njegovoj regiji Davao je između 1998. i 2016. godine ubijeno preko 1400 osoba u tzv. smrtnim odredima. Tijekom svoje predizborne kampanje je obećavao smanjiti kriminal eliminacijom desetaka tisuća kriminalaca, a borbu protiv droge je započeo također s mnoštvo ubijenih dilera i narkomana. Nakon kritika u UN-u i udruga za ljudska prava Duterte je zaprijetio povlačenjem iz UN-a i stvaranjem nove međunarodne organizacije s Kinom i afričkim državama. U razvoju neovisne vanjske politike, Duterte želi distancirati Filipine od Sjedinjenih Država i europskih nacija, te se snažnije povezati s Kinom i Rusijom.
Osim rata protiv droge, Manila vodi i borbu s terorizmom, separatistima i komunističkom gerilom. Na jugu arhipelaga, gdje živi većinsko muslimanstvo stanovništvo, već godinama djeluje teroristička organizacija Abu Sayyaf. Njihova se prijetnja povećala u proteklim godinama, osobito na Mindanau. Kriza koja je tamo trajala od svibnja do listopada 2017. godine dovela je do toga da je teroristička skupina Maute, koja je povezana s Abu Sayyafom i Daešom, zauzela glavni regionalni grad Marawi. Iako je ova kriza riješena, borbe između filipinske vojske i terorista obilježava Mindanao, s prijetnjom prelijevanja na druge filipinske otoke. Razvijenost arhipelaga daje mogućnost drugim terorističkim mrežama Jugoistočne Azije, napose onima iz Malezije i Indonezije, da se skrase na Filipinima i obnove mogućnosti svoje prijetnje miru i stabilnosti. Osim ovih terorista, Manila muku muči s komunističkom pobunom koju vode Komunistička partija Filipina, Nova narodna armija i Nacionalni demokratski front. U ljetu 2016. godine Duterte je započeo s pregovorima s komunistima, no u veljači 2017. godine je naprasito prekinuo sve veze s njima i prozvao sve ove skupine terorističkim organizacijama. Privremeno prekinuti sukobi završeni su i gerilska borba se vratila na stare staze.
U širim geopolitičkim vizijama, Filipini se nalaze djelomično u teritorijalnom sporu u Južnom kineskom moru. Filipinci smatraju kako je njihovo pravo posjedovati dio rečenog teritorija, pa se oko filipinske naklonosti natječu veliki međunarodni takmaci Sjedinjene Države i Kina. No, nakon što je Duterte došao na vlast, približavanje Kini je sve izraženije. Kinezi su već najavili golema ulaganja u Filipine. S druge strane, Sjedinjene Države polako, ali sigurno gube jednog od najvažnijih i povijesno najlojalnijih azijskih partnera. Ipak, i dalje opstaje američko-filipinska vojna suradnja, unatoč ponekim značajnim smanjivanjima vojnog savezništva. Filipinima je američka vojna prisutnost važna upravo zbog prijetnji od terorističkih organizacija. Tako je američka vojska bila od pomoći u borbama na Mindanau, bez koje bi filipinski vojnici možda i dalje stajali bespomoćni dok ekstremisti zauzimaju područja južnih otoka. Stoga je za Manilu najvažnije kako će očuvati ravnotežu odnosa s velikim silama u svojoj regiji i to će na kraju odlučivati o filipinskoj poziciji u regiji, njegovu vanjsku sigurnost, kao i mogućnosti u ASEAN-u.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
