Sjedinjene američke države se vole prikazivati kao najveći pobornici ljudskih prava na svijetu. Ali prošlotjedni sastanak s čelnicima zemalja GCC skupine više je izgledao kao festival diktatora nego pružanje ruke demokratskim nastojanjima u svijetu.
Prema Washingtonu, radi se o sukobu ideje i interesa. Američka je ideja, prema tom razmišljanju, okrenuta demokraciji i ljudskim pravima, ali je interes katkad jači, i treba ove dvije stvari uravnotežiti. Zanimljivo je kako ta ideja pada u vodu kad se radi o naftom bogatim arabijskim zemljama koje su složne u naporima da počine strahovite zločine u Jemenu i da se odupru Iranu (uz časni izuzetak Omana).
Iran možda nije blistava demokracija, ali je jedina zemlja u regiji gdje se rezultati izbora ne znaju unaprijed, što je već sam po sebi znak da je suradnja GCC-a i SAD-a protudemokratska i protivna načelnoj američkoj ideji slobode, demokracije i ljudskih prava.
Sastanak u Camp Davidu odzvanjao je na svim medijima. Washington je bio glasan u obećavanju veće političke potpore, pa i vojne suradnje. Sve je moguće, smatra Bijela kuća, samo da vehabitski šeici i emiri prihvate nuklearni dogovor s Iranom bez puno posljedica po tradicionalne odnose arabijskih država i Amerike. Sastanak je najavljen netom prije nego je postignut politički okvir nuklearnog dogovora P5+1 zemalja s Teheranom, u očitom nastojanju da se uvjere arabijske države kako dogovor s Iranom ne znači i odustajanje od takvih veza.
Unatoč negodovanjima Izraela, Kongresa i radikalne manjine u Teheranu oko dogovora u nuklearnom sporu, GCC zemlje su najviše pogođene uspjehom približavanja Irana i ostatka svijeta. Ove kraljevine se boje da bi dogovor i kraj sankcije s neizbježnim značajnim ekonomskim dobitima pomogao Iranu da dodatno razvije tzv. regionalne ambicije. Osim što nije poznato zašto neka država ne bi smjela u vanjskoj politici ostvarivati regionalne ambicije, jasno je da će regija doživjeti novo naličje par godina nakon što se sankcije skinu i kad Iran postane gospodarski moćna sila.
U ponešto drugačijim odnosima Irana i SAD-a i uslijed njihovih međusobnih percepcija i očekivanja, potrebno se usmjeriti prema postnuklearnom doovoru koji bi pomogao skidanju aure tamne sjene koju bi Iran bacio na Bliski istok. Stoga Bijela kuća (ako ne već SAD u cjelini) nastoji slušati savjete da je Iran središnja država za mir i sigurnost u Perzijskom zaljevu i u širem Bliskom istoku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
