Fašizam i novi kriteriji: Zašto se u Europi odjednom tolerira talijanska krajnja desnica?
Kada se govori o jačanju desnice u Europi taj vrlo očiti fenomen medijski se pokriva na dva eventualna načina - ili panično, gotovo histerično, ili posve mlako i uz prešutno odobravanje. No, kad isti utjecajni izvori počnu simultano primjenjivati oba pristupa to postaje u najmanju ruku intrigantno.
Imamo tek naizgled paradoksalne situacije pa se tako primjerice aktivno širi strah od eventualnog povratka austrijske Slobodarske stranke (FPÖ) na vlast. Podsjetimo, nju je 2019. srušia tzv. "Ibiza afera". U isto vrijeme pak imamo vrlo konkretno desničarsku, što bi se u prigodnom žargonu slobodno moglo nazvati i "krajnje desničarsku", stranku Braća Italije (Fratelli d'Italia - ili FdI) na vlasti u Italiji kao i desničarsku premijerku Giorgiju Meloni.
O talijanskoj braći koju predvodi "sestra" Meloni već smo ranije pisali (vidi: Dileme više nema, idućeg mjeseca desničari će preuzeti vlast u Italiji).
Meloni je svakako kontroverzna. Podsjetimo, 2020. je poručila kako je Giorgio Almirante za nju "heroj" - riječ je nacističkom kolaboracionistu, uredniku antisemitskog i rasističkog lista "U obranu rase" iz 1930-ih godina.
Meloni je poručila i da će, ako dođe na vlast, promijeniti Ustav na način da se ilegalnim proglase svi oblici LGBT obitelji, a podršku daje samo "tradicionalnim obiteljima" (iako ona sama ima dijete, a nije u braku).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.