Europske vanjske granice nakon Brexita

Autobus se zaustavlja pred željezničkim terminalom Calais u Francuskoj. Na drugoj strani carinske kontrole ogromno je područje prema vagonima koji će ponijeti vozila i putnike kroz polusatnu vožnju ispod kanala La Manche u Veliku Britaniju. Autobus čeka u koloni; ispred su još dva autobusa. Preko razglasa se čuje najava kako je čekanje nužno, osobito stoga što je gužva jer je ispred nas dvokatni autobus iz Rumunjske. Strpljivo čekamo, dok nam oči lutaju k satu; hoćemo li stići na vlak koji bi nas doveo u London u pravo vrijeme? Napokon, evo i našeg reda. A tada šok za građane Europske unije! Svi putnici moraju izići iz autobusa, ponijeti sve svoje stvari, proći kontrolu putovnica i dati na pregled cijelu prtljagu. Pregled obavljaju Francuzi, a ponekad Britanci ponavljaju cijeli postupak. Većina putnika ispod 25 godina (a mahom su Nijemci i Belgijanci) nikad nisu doživjeli ovakvu rutinu na graničnim prijelazima.

Ovo je samo jedno nedavno iskustvo autora, ali će ovakav postupak (koji Hrvati često doživljavaju sa Slovencima) postati uobičajen u Calaisu. Iako su europske vanjske granice jedan od glavnih problema pregovora o Brexitu, relativno manjka vijesti o tome u širem javnom diskursu. Mediji se većinom usredotočuju na granice otoka Irske. No, veći je problem utjecaj budućih graničnih procedura na gospodarsku razmjenu Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije, kao i pozicija Republike Irske nakon Brexita. Oba odnosa imaju velike posljedice na britansko stanovništvo i samu Uni...