Američki Predstavnički dom, donji dom američkog Kongresa, usvojio je rezoluciju kojom se poziva predsjednika Baracka Obamu da se počne sa slanjem smrtonosnog oružja Ukrajini. Rezolucija nije obvezujuća, no vrlo je indikativna te nam mnogo govori o aktualnoj političkoj klimi u SAD-u. Naime, čak 348 zastupnika glasalo je za rezoluciju, dok se protivilo svega 48.
Predsjednik Obama za sada nije izrazio preveliku volju za slanjem oružja u Ukrajinu, razumjevši kako bi takav potez doveo do sigurne eskalacije sukoba na istoku Ukrajine, sukoba koji se tek nedavno donekle smirio.
No, jasno je zašto većina zastupnika želi eskalaciju - zato jer smatraju da smirivanje sukoba ide na ruku Rusiji. Koliko će se još dugo Obama odupirati ovom pritisku? To je pitanje o kojem ovisi i sigurnost cijele Europe.
Rezoluciju je predstavio demokratski zastupnik, Eliot Engel, ističući: "Slanje oružja vlastima u Kijev ne znači da će se Amerika uključiti u novi rat. Narod Ukrajine ne očekuje američke trupe, samo traže oružje".
Je li baš tako? Ankete provedene u Kijevu pokazuju da to uopće nije ono što ukrajinski narod želi, štoviše, većina stanovnika Ukrajine samo žele smirivanje sukoba i prekid rata, a ne dodatnu eskalaciju, što bi američko oružje svakako značilo (vidi: Analiza novih anketa iz Kijeva: Što Ukrajinci danas misle o Porošenku, Jatsenjuku, medijskoj objektivnosti i stanju u zemlji?).
Obama je za sada svakako pozitivan akter jer koči eskalaciju, ali većina američkih zastupnika ne misli kao on već žele rasplamsavanje rata. Njihovo razmišljanje je ekstremno opasno, no donekle - iz perspektive geopolitike - razumljivo. Što zastupnika u Washingtonu zapravo briga ako se cijela istočna Europa pretvori u buktinju? Neki, ako ne i većina, u tome čak vide i dobre poslovne prilike za SAD, naročito za američku vojnu industriju koja je jedan od najvećih pokretača gospodarstva.
Pogledajmo još malo što demokratski zastupnik Engel ima za reći povodom prezentacije njegove rezolucije o slanju oružja za Ukrajinu: "Ovaj rat predstavlja najveću prijetnju za europsku sigurnost od Drugog svjetskog rata i ne bismo ga smjeli uzeti olako. Ne bismo smjeli biti pasivni, ne smijemo samo sjediti i ne smijemo dopustiti da nam druge zemlje govore što ćemo raditi".
Toliko toga je zapravo rečeno u ovoj izjavi da ne bi škodilo detaljno je secirati, jer ova izjava nam zapravo govori uvelike što američka politička nomenklatura želi od Ukrajine, ali i od Europe, te u konačnici i od američkog odnosa prema globalnim aktualnostima.
Najveća prijetnja sigurnosti Europe od Drugog svjetskog rata? Ukrajinska kriza ne bi bila nikakva prijetnja da se dopusti puna implementacija mirovnog sporazuma iz Minska. S implementacijom se već počelo, sukob se znatno smanjio, požar još uvijek tinja, ali buktinja je uvelike obuzdana. Zašto je sada, odjednom, ovo tolika prijetnja, a dok su ginule tisuće u Donbasu nije bila?
Sve je jasno - mir prijeti Europi, a američka političko-ekonomska klasa ga ne želi dopustiti i to su sada već vrlo opasne stvari.
Europa je dugi niz godina davala SAD-u u ruke svoju sigurnost, odnosno zaštitu sigurnosti. Sada postaje jasno da je to suludo rješenje. Europa, koja je ujedinjena još uvijek najveća ekonomska sila svijeta, mora izaći iz ove situacije, mada to značilo i stvaranje europske vojske da bi se umanjio stisak NATO-a (vidi: Analiza: Junckerova ideja stvaranja europske vojske - Priprema za konfrontaciju s Rusijom ili ozbiljan pokušaj europskog otimanja kontroli SAD-a?) - ali takvo što Washington neće dopustiti, to se odlično iščitava i iz komentara "Ne smijemo dopustiti da nam druge zemlje govore što ćemo raditi".
Opasnost po Europu nije samo SAD, možda još i veća prijetnja dolazi iznutra, od strane dužnosnika koji se ne ponašaju kao europski patriote već kao izvršitelji američkih naređenja. Predsjednik Europskog Vijeća, možda i najvažnije funkcije u Europskoj Uniji, je od ove godine bivši poljski premijer Donald Tusk, čovjek koji se i za vrijeme vođenja Varšave ponašao kao lider novog hladnoratovskog sukoba između Rusije i Zapada, a sada na najvišoj poziciji u Europskoj Uniji nastavlja sa istim stavovima. U nedavnom razgovoru s Obamom u Bijeloj kući požalio se kako Rusija nastoji "podijeliti Europu", dok je EU članicama koje se kolebaju odrješito poručio kako se sankcije prema Rusiji moraju nastaviti uvoditi jer "SAD tako traži".
Zna se i tko iz SAD-a to "želi", 348 zastupnika koji žele iz daljine, iz udobnosti s druge strane Atlantika, promatrati što će li se desiti s Europom kada američko oružje počne stizati u Kijev. Zna se što će se dogoditi, Rusija sigurno neće mirno promatrati takav razvoj događaja jer američko oružje imalo bi samo jedan cilj, dovesti do "vojnog rješenja" za istočnu Ukrajinu, sukoba na ruskoj granici u koji je Rusija itekako upletena.
Najveća opasnost u ovakvim situacijama dolazi iz činjenice da pojedini potezi za sobom vežu kontra-poteze, potencijalno devastirajuće kontra-poteze za stabilnost Europe. Što ako ruska vojska već ima detaljan plan reakcije za dan kada SAD najavi da kreće sa slanjem oružja u Kijev? Znamo da su imali takav plan i za Krim u slučaju da se u Kijevu desi baš ono što se i desilo.
Stvar je rizika - SAD može komotnije riskirati, čak i raditi računice koliko mogu zaraditi na novom ratu u Europi, Europa pak ne može riskirati, za nju je to pogubno. Opiranje koje za sada pruža je slabašno, ali daje nadu da ne misle baš svi kao Tusk (vidi: Ukrajinska kriza ulazi u napetu završnicu: Počeo je raskol između Berlina i Washingtona).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
